Autor: Ljubica Šaran

Sjetimo li se SSSR-a za vrijeme Staljina, nacističke Njemačke za vrijeme Hitlera ili pak Italije za vrijeme Mussolinija sve tri države su imale razgranatu i dobro organiziranu mrežu cenzora koja je sprječavala protok informacija kako se isti totalitarni režimi ne bi urušili pod valom kritika i sveopćim građanskim neposluhom. Unatoč ustavima modernih zapadnjačkih država koje tvrde kako su uređene po najvišim demokratskim standardima, mi se opet nosimo s cenzurom. Kako je to moguće?

Facebook je društvena mreža s najvećim brojem korisnika, unatoč svemu korisnici Fejsa se već godinama moraju nositi s brisanjem postova, blokiranjem računa i cenzurom koja nikako ne bi trebala biti dio zapadnjačkih demokracija.

Kao da to nije dovoljno za zabrinutost, iz perjanice demokracije su se po cijelom “demokratskom svijetu” raširile različite “fact check” organizacije koje su ništa drugo doli obični cenzori koji brišu sve ono što raja ne bi trebala pročitati, vidjeti i slušati pod motom “borbe protiv lažnih vijesti”.

Da bismo shvatili u kakvom društvu živimo, moramo se malo vratiti u prošlost, točnije u Sjedinjene Američke Države – perjanicu demokracije i vođu slobodnog zapadnjačkog svijeta netom prije početka Prvog svjetskog rata.

Utilitaristi smatraju kako je prosječno ljudsko biće glupo te da ga treba iskoristiti. Utilitaristi su ljudi s ozbiljnim karakternim poremećajem koje, poput svih “rođaka” s karakternim manama, prirodno privlači politika, moć, mediji, sudstvo, edukacija, vrhovi religijskih organizacija, vojska, policija i slično.

Prvi spin doktor te otac modernog konzumerizma i propagande Edward Bernays je kompletnu svoju “filozofiju” temeljio na premisi kako su ljudi glupi te da se manipulacijom i moduliranjem njihovih niskih strasti može bez ikakvog problema upravljati masama koje će i dalje smatrati kako “misle svojom glavom”.

Bernays je smatrao kako, između ostaloga, mora smisliti novi naziv za propagandu kako bi je ljudi lakše prihvatili, zbog toga je stvorio kovanicu “odnos s javnošću”, a njegova popularnost, nakon uvlačenja Amerike prvi globalni vojni sukob, je bila tolika da su zbog njegove prezaposlenosti nastale nove “agencije” koje su djelovale po Bernaysovom modelu. Propagandiste je nazvao PR stručnjacima, točnije “stručnjacima za odnose sa javnošću”, a propagandne agencije je nazvao “reklamnim agencijama” i “agencijama za odnose s javnošću”.

Bernaysa je španjolski fašistički diktator Franco molio da mu vodi državnu propagandu, što je on izbjegao, no svoje je usluge ponudio američkoj demokraciji te je služio američke predsjednike kao “viši savjetnik” sve do svoje smrti.

Iako su fašisti i nacisti bili najbolji pokazatelj koliko je otac moderne masovne manipulacije ljudima bio precizan u svojemu nauku, podsjetit ćemo čitatelje da je upravo Bernays stvorio američku kampanju o fluoridaciji vode (a nakon toga i o fluoridaciji pasta za zube), uvjeravajući javnost manipulacijama, lažnim studijama i plaćeničkim govorima znanstvenika kako je fluorid odličan za zdravlje zuba. U biti fluorid je prvi počeo koristiti Hitler u konc-logorima kako bi nesretni logoraši bili zombirani do tolike mjere da su bili poslušni čak i kada su znali da ih se šalje u sigurnu smrt. Bernays je omogućio monetizaciju toksičnog fluorida koji je nastajao kao nus proizvod aluminijske industrije, točnije tvrtka Alcoa i cijela aluminijska industrija je do 50-tih godina XX. vijeka imala hrpu toksičnog fluorida no nije znala kako bi ga podvalila javnosti. Zbog toga su unajmili Bernaysa, ostalo je povijest.

Agresivno reklamiranje koje je osmislio Bernays je danas sastavni dio modernog života, prosječan Amerikanac dnevno vidi oko 4.000 reklama, a i Europljani u zapadnom dijelu Europe nisu puno bolji. Reklame, osim subliminalnih poruka, direktno premošćuju racionalne centre te okidaju iracionalno odlučivanje i želju za kupovinom dotičnih proizvoda, ne zato jer je nama takav proizvod potreban, već zato što ga mi želimo.

Bombardiranje reklamama i propagandom nikada nije nestalo iz našeg života, dapače, težina lanaca propagande je najbolje vidljivija na cenzuri, a ona je danas postala nešto što ne možemo izbjeći jer je Bernays savršeno osmislio sve propagandne i cenzorske moduse opernadi i novi jezik kako bi se osnove diktature lako i bez ikakvog problema uvele u demokraciju bez “seljačkih buna” i skidanja glava.

George Bernard Shaw je davno izrekao kako su ubojstva ekstremne forme cenzure. Cenzura protoka informacija, ideja, kreacija, slobode razmišljanja, kritika je obično samo početak. Problem s cenzurom je što je nju teško zaustaviti, što je teško kontrolirati i što mnoge “ljude” s golemim karakternim manama cenzura, kao sva sredstva prisile i ograničavanja – prirodno privlači.

Jeremy Bentham jer još krajem XVIII. vijeka izgovorio kako je zlo nastalo cenzurom nemoguće izmjeriti jer mu se ne zna gdje mu je kraj. Bentham je bio poznati filozof koji se borio za socijalne reforme smatrajući da “sreća većine ljudi određuje razliku između dobra i zla, te da je država u kojoj žive nesretni ljudi u principu zla tvorevina.” On je također smatrao kako je cenzura odlika zlih država te da ona raste i jača sve dok takva tvorevina ne propadne ili dok se ne reformira.

Osim direktnog učinka cenzora na ograničavanje protoka informacija ne smijemo zaboraviti i na indirektne učinke cenzure s kojima se bavio i slavni George Orwell. Naime mediji žive od sponzora i reklama, no veliki sponzori zapravo postaju cenzori te se isti moraju povinovati njihovim odlukama.

No vratimo se mi na najmnogoljudniju društvenu mrežu. Još davne 2015. primijetili smo da statistika na Fejsu ne odgovara statistici koju smo dobili od Word Pressa i Alexe, naime Fejs je znao pokazati kako se neki članak podijelio stotinjak puta, a Word Press je znao pokazati kako je isti podijeljen nekoliko tisuća puta. Isprva smo mislili da je u pitanju slučajnost, tehnička pogreška, no nakon toga smo vidjeli i da ne odgovara doseg ljudi, naime prije 2015. godine s Facebook nam je znalo dolaziti i 2,5 milijuna posjeta na godinu, nakon 2015. brojka je naglo pala na 300.000 posjeta, također smo vidjeli da broj dijeljenja na samome Fejsu ne odgovara broju dijeljenja na Fejsu sa same stranice. Svake godine razlike između analitike na Facebooku i analitike na samoj stranici su postajale sve veće.

Nakon toga je na red došao i shadow-banning ili ghost-banning, naši postovi, kao i postovi mnogih drugih kolega su postali nevidljivi, ili djelomično nevidljivi.

Shadowbanning je perfidan način cenzuriranja materijala u kojemu žrtva niti ne zna da je njen internetski materijal blokiran. Naime žrtva će uredno objavljivati postove na Facebooku, no drugima će isti biti u potpunosti nevidljivi ili će pak materijal biti vidljiv samo malom broju ljudi. Facebook je svoj patent za shadow-banning patentirao još 2015. godine.

Američki zavod za patente (U.S. Patent and Trademark Office – USPTO) je 18.02.2015. zaprimio dokumentaciju za legalnu zaštitu shadowbanninga od strane Facebooka. Idejni projektanti ovog patenta su: Jeffrey Kanter, Mitu Singh i Daniel Muriello. Broj zaprimke je 13308469, a sam patent je odobren 11.06.2015. pod brojem 8977685.

A potom na scenu je stupio Faktograf koji nas cenzurira kad mu to ćefne i koji se godinama financira iz američke kase, naime na stranici Faktografa stoji sljedeće:

Fakat neovisni do bola, gotovo punih 90.000 razloga za neovisnost na godinu. U njihovu objektivnost, stručnost, altruizam i dobrohotnost se ne može i ne smije sumnjati jer to direktno uništava sve demokratske premise, osim toga sumnja u cenzora je napad na demokraciju i govor mržnje. Točka, post nevidljiv, doseg smanjen, korisnici upozoreni da dijele lažne vijesti. Šalu na stranu, dobro je znati od kud vjetar puše i tko financira cenzuru u demokratskim društvima.

Najveći problem s današnjim “demokracijama” je činjenica kako su se u političku i inu vrhušku uvukli ljudi s karakternim osobinama nalik Bernaysu, koji se njegovih naputaka drže do zadnjega slova. Taj društveni oblik se naziva patokracija – totalitarni oblik vladavine u kojoj se zlorabi apsolutna politička vladavina koju vodi psihopatska elita. Patokracija dolazi iz grčkog: pathos, što znači „osjećati“ i/ili „patiti“ i kratos što znači „vladati.“ Ove kovanice je javnosti prvi predstavio dr. Andrzej M. Lobaczewski kojeg smatramo jednom od najvećih znanstvenika na polju izučavanja psihopatije u društvu i podrijetlu nastanka zla među ljudima.

Patokracija može imati mnoge oblike i može se ubaciti u bilo koji, naizgled, pravedan sustav ili ideologiju. Kao takva se može maskirati u privid demokracije ili teokracije kao i u mnogo otvorenije opresivne režime.

Propaganda i cenzura su sastavni elementi totalitarnih režima u kojoj vlada psihopatska elita.

Propaganda je zlo servirano kroz reklamu, a cenzura je zlo servirano kroz nametnutu šutnju – oba dva oblika prisile su jednako opasna i jednako psihopatska te nemaju što činiti u demokratskim društvima, pa ipak ne možemo ih izbjeći jer su danas sveprisutni. Propaganda je namijenjena kontroli masa, a cenzura je namijenjena kontroli kritičara društva.

Koliko smo daleko dogurali s cenzurom najbolje možemo vidjeti na primjeru tri najveća zviždača modernih zapadnjačkih demokracija: od toga je dvoje zatočeno, a jedan je u egzilu, naravno riječ je o Julianu Assangeu, Chelsea Manning i Edwardu Snowdenu. Svo troje je razotkrilo najveće zločine zapadnjačkih demokracija, poglavito SAD-a i zbog toga su morali biti ušutkani, na ovaj ili onaj način.

Završiti ćemo s riječima iz članka “Sloboda san ili java?“:

O lijepa, o draga,
o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d’o!

Sva srebra, sva zlata,
svi ljudski životi
ne mogu bit plata
tvoj čistoj ljepoti!

Svima onima kojima se još uvijek čini kako je ovaj tekst malo povezan s istinom, prenijet ćemo riječi Arthura Schopenhauera:

„Svaka istina prolazi kroz tri faze. Prva je: da je ismijavaju. Druga; da se agresivno opovrgava. Treća; da se prihvati kao da je potpuno evidentna.“

U kojoj ste Vi sada fazi?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.