PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kako se nositi s ljutnjom?

Autor: Anamarija Vukojević

Ljutnja je prirodan način koji nas potiče da poduzmemo mjere za rješavanje uznemirujuće situacije. Naše je pravo obraniti se, no također imamo obvezu razmišljati i o dobrobiti drugih. Za neke stvari u životu se doista moramo boriti. No, važno je naučiti kada i kako se boriti. Kad morate, borite se pošteno. Prije svega, borite se konstruktivno i za istinski pravednu stvar. Ne težite jednostavno pobjeđivanju, ozljeđivanju ili stjecanju prednosti nad drugima. Potrošite svoju agresivnu energiju na način koji izgrađuje umjesto da uništava. Vodite računa o poštovanju prava, potreba i granica onih s kojima se borite. Potrebno je znati kad je u vašem najboljem interesu da odstupite ili kapitulirate. Upravljanje svojim agresivnim motivima lekcija je koju moramo svi naučiti, možda više nego bilo koji drugi zadatak s kojim se susrećete u životu. A to je nešto što definira vaš karakter.

Znamo li se nositi s ljutnjom?

Gornji uvod je citat iz knjige George K. Simona Character Disturbance The Phenomenon of Our Age, jedne od rijetkih dragulja koju bi trebali pročitati svi koji se bave radom na sebi.

Ljudi se ljute iz mnogobrojnih razloga, od trivijalnih (netko je pogrešno okrenuo rolu toaletnog papira) do doista ozbiljnih (poput ratova, gladi i siromaštva u svijetu). No, naljutiti se na pravi način, na pravu osobu u pravom trenutku doista je umijeće. Razlog zašto je važno naučiti ovu važnu vještinu je što bismo na taj način mogli iskoristiti ogromnu količinu energije koju gubimo kad se ljutimo.

Koliko često se ljutite? Jeste li svjesni da se radi o ljutnji? Koliko često reagirate u skladu s tim osjećajem? Spadate li u one koji se ne vole svađati te zadržavaju sve te osjećaje u sebi?

Iako se svi povremeno (manje više) ljutimo, svatko od nas ima različite okidače. Možete li prepoznati što vas ljuti? Dignuta daska na wc školjci? Govori političara? Nerazumijevanje s partnerom? Neurednost ukućana? Neobziran vozač koji je proletio kroz lokvu i poprskao vas s prljavom vodom? Otkriće da većina teorija zavjera nisu zavjere? Lista je dugačka.

Koliko vam je potrebno vremena da vaša ljutnja preraste u bijes?

U kakvu god kategoriju ljudi pripadate, velike su šanse da ste prilikom osjećaja ljutnje fokusirani na objekt ili subjekt ljutnje. Pošto je već sasvim jasno da ne možemo promijeniti druge ljude, pa čak i kad bi mogli, bi li to donijelo željene rezultate, jasno je da možemo promijeniti samo sebe. No, kako promijeniti sebe ako se prilikom ljutnje fokusiramo na ono što je izvan nas? Da bismo taj fokus promijenili potrebno je znati što se događa u našem tijelu kad osjećamo ljutnju.

Mozak je jedan od najkompleksnijih sustava koji nam pomaže da izvodimo istovremeno mnogobrojne zadatke ali je istovremeno i sjedište negativnih emocija s ljutnjom na vrhu podugačke liste. Kad smo ljuti mi zapravo ne koristimo korteks već limbički sustav. Amigdala je glavna struktura koja sudjeluje u pojavi bijesa, a pravilni okidači dovode ga do prekomjernog oštećenja korteksa, trenutak u kojem “odlučujemo” isplati li se ljutiti ili ne. Kad je amigdala aktivna okidač ljutnje više nije niti važan, posljedice također se ne uzimaju u obzir. Hormoni su otpušteni uzrokujući da osoba izgubi kontrolu i kaže stvari koje bi mogla/mogao poslije požaliti. Ponekad je potrebno i do pola sata prije nego ponovo uspostavimo osjećaj kontrole. Tada korteks preuzima kontrolu nad amigdalom i nameće logiku. Da biste izbjegli cijelu gore opisanu situaciju potrebno je odmaknuti se od same situacije i osobe na koju se ljutimo. Uzimajući gore opisani proces koji se odvija u našem mozgu i tijelu, radi se o sekundama, no što ako je ponekad naša ljutnja opravdana, kao recimo trenutak kad shvatimo da nas političari lažu, kradu i manipuliraju? Kada ta ljutnja prelazi u bijes i osjećaj da želite iskočiti iz svoje kože?

Jedan od dobrih primjera zašto je ljutnja opravdana činjenica je da je čitava naša znanost korumpirana, pa čak i psihologija koja bi nam mogla pomoći u problemima s emocijama, zbog kojih se svakodnevno nosimo sa stresom.

Razlog zašto je tako teško pronaći konkretne savjete u svezi suočavanja s emocijama i zašto nema alata u borbi protiv istih možemo pronaći u ponerizaciji društva, što je objašnjeno u knjizi Politička ponerologija, u kojoj stoji:

Predviđen program studija za psihijatra ne sadrži ni minimalna znanja u oblastima opće, razvojne i kliničke psihologije, niti osnovne vještine psihoterapije. Zahvaljujući takvom stanju stvari u najvećoj meri prosječni ili privilegirani liječnici postaju psihijatri posle tečaja na studijama koje traju nekoliko nedjelja. To otvara vrata psihijatrijske karijere osobama koje po prirodi teže služenju patokratskim vlastima i to ima sudbonosne posljedice na nivo liječenja i dozvoljava da psihijatrija bude upotrijebljena za svrhe kojima nikada ne bi smjela služiti.

Budući da posjeduju slabo obrazovanje, ti psiholozi su bespomoćni naočigled mnogih problema ljudi, posebno u slučajevima kada je potrebno detaljnije znanje. Takvo znanje čovjek onda sam mora steći: djelo, koje nije svatko u stanju ostvariti. Ovakvo ponašanje prouzrokuje veliku štetu i ljudsku nepravdu u oblastima koje baš ništa nemaju sa politikom. Na žalost, ovakvo ponašanje je neophodno s točke gledišta patokrata, da bi se sprječilo da te opasne nauke ugroze egzistenciju sistema koji oni smatraju najboljim mogućim na svijetu. Specijalisti psihologije i psihopatologije bi smatrali ovakav sistem zabrana i smjernica izuzetno interesantnim. Ovo omogućava da se shvati da to može biti način putem koga možemo doprijeti do srži i prave prirode ovog makro-socijalnog fenomena. Zabrane uklanjaju dubinsku psihologiju, analizu čovjekovog instinktivnog supstrata, zajedno sa analizom snova.

Pa ipak, vrijedno traženje i dijeljenje materijala od velike važnosti nešto je što svaki pojedinac ipak može učiniti za sebe i za zajednicu u kojoj živi. Te knjige pravo su blago među korovom koji su psihopati na vlasti posadili kako bi nas vječno i kontinuirano navodili na pogrešne stavove i življenje.

Ponerizacija je na sve nas ostavila trag, bili mi toga svjesni ili ne, pogotovo na naše mentalne sklopove, uvjerenja, predrasude i percepciju. Možemo slobodno reći da svatko od nas ima kriminalni um. Što prije to pojedinac shvati to će se prije uhvatiti rješavanja programiranja unutar vlastitog uma, umjesto da stalno pokušava promijeniti svijet oko sebe, koji je, usput rečeno, nepromjenjiv.

Ljudski um je izmanipuliran na mnogobrojne načine. S jedne strane nam je dan predatorski um, a s druge strane smo kondicionirani vjerom koja nam je usadila uvjerenje da se svaki naš grijeh može “obrisati” ispoviješću kod svećenika.

Stanton E. Samenow u knjizi Inside the Criminal Mind (o kojoj smo pisali ovdje) govori o tome kako je jedna od glavnih karakteristika kriminalnog uma to što očekuju od drugih da se ponašaju u skladu s njihovim očekivanjima:

Zločinci [kriminalni um, ne nužno počinitelj zločina, op. prev.] očekuju da se drugi ponašaju onako kako oni to žele. Budući da se mnogo puta dnevno to ne događa, vječito su ljuti. Razmislite o vjerojatnosti frustracije
i razočaranje ako ste živjeli sa sljedećim očekivanjima. Vozeći se do posla, motoristi koji bi vas trebali propustiti i dopustiti vam kretanje vašim tempom, to ne čine. Dolazeći na posao, svima bi trebalo biti drago što vas vide, i tijekom cijelog dana vaše kolege, kupci ili šef bi trebali biti ugodni.
Izlazite na ručak, očekujete da odmah sjednete i uživajte u izvrsnoj hrani i brzoj usluzi. Povratak na posao ostatak dana trebao bi proteći bez sukoba. Nakon posla, ako stignete na servis da preuzmete automobil, odbačen ranije tog dana, trebao bi biti spremna za odlazak kući s razumnom cijenom procijenjenom za popravke. Po dolasku doma, supružnik bi trebao biti u veselom raspoloženju s odličnim obrokom na stolu, a nakon večere vaša djeca trebaju ostati tiho, omogućujući vam da se naslonite u laganu stolicu i
gledajte televiziju bez prestanka. Što god od obitelji tražite članovi bi se trebali prilagoditi.

Razlika između osobe koja će zbog svojih očekivanja, potreba, želja i uvjerenja počiniti zločin i one koja će po cijele dane anksiozno i nervozno ljutiti se na sve oko sebe jer se ne ponašaju u skladu s njenim željama je ogromna. No, puno bliža u odnosu na osobu koja shvaća da je ljutnja unutar njenog skučenog i suženog pogleda na svijet.

Retrospektivan pogled na vlastito ponašanje najbolje se postiže kroz meditaciju, trenutak kad se izdvojimo iz svijeta, stišamo vlastite programe i buru emocija koja tinja u nama čak i kad toga nismo svjesni. Odvojite svaki par dana vrijeme za sebe u kojem imate priliku analizirati svoj stav i ponašanje prema drugima, umjesto da stalno optužujete druge da su vas povrijedili ili uvrijedili.

Ljutnja je dobra ako ju iskoristite na kreativan način. Jedan od načina korištenje ljutnje protiv psihopata na vlasti je širenje istine. Trivijalne, male stvari koje rade vaši ukućani, susjedi ili kolege na poslu vam trebaju poslužiti u shvaćanju da doista posjedujete kriminalni um koji stalno vreba i čini vas nesretnim. Suočite se s njim tako da ga promatrate, upoznate način na koji manipulira s vama i sukobe u vašem okruženju. Kad se nađete u situaciji u kojoj osjećate da će vaša ljutnja eskalirati u bijes, sjetite se kako vaš mozak funkcionira u tom trenutku, amigdala je aktivna, i odmaknite se na neko vrijeme kako biste se smirili te kako bi vaš logični dio mozga preuzeo kontrolu.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

Anger is temporary madness: A Stoic guide to anger management

This is What Happens to Your Body When You Get Angry

Može li netko počiniti zločin izvan svog karaktera?

Stanton E. Samenow Ph.D.