Pod povećalom MW-a

Muž i žena su politički nekorektne riječi – odluka Ujedinjenih naroda i propast tradicionalnih vrijednosti

Autor: Ljubica Šaran

2018. kanadske vlasti su donijele odluku o uvođenju politički korektnih nazivnika s napucima da se političari i javni radnici uzdržavaju od imenica poput majke i oca. Nakon što je preporuka zaživjela bez protesta javnosti, početkom 2019. Francuska uvodi zakon s kojim školska djeca umjesto oca i majke imaju “roditelja jedan i dva”. Sredinom svibnja 2020. UN poziva sve ljude svijeta na korištenje “rodno neutralnih imenica” te da zaborave na nazivnike poput muža i žene jer su i one politički nekorektne.

Zašto bismo trebali odustati od tako lijepih imenica poput oca i majke, muža i žene, zašto bismo sve trebali baciti u vjetar s budalaštinom od navodne političke korektnosti?

Pandemija koronavirusa ne silazi s naslovnica, gotovo mi se čini da ta nesretna pandemija služi kao savršen pandan da bi se naoko neprimjetno donijele odluke na koje nitko neće reagirati sve dok nije kasno. Odličan primjer korištenja korone kao “dimne zavjese” je nedavno pozivanje Ujedinjenih naroda za navodno stvaranje “društva s više jednakosti” tako što ćemo prestati koristiti stare i tradicionalne obiteljske imenice poput muža i žene.

Kakva je ovo idiotarija? Kakva je ovo psihopatska namještaljka?

Kao žena koja je puno puta osjetila što znači nejednakost na poslu ili u društvu, prihvatila bih takvo objašnjenje da se UN počeo zalagati za iskorjenjivanje iskorištavanja djece u robovskom i prisilnom radu, te da se ispoštuje Povelja o ljudskim pravima uz jasne sankcije svima onima koji iskorištavaju slabije, bez obzira jesu li u pitanju djeca ili starije i nemoćne osobe bez obzira na spol.

Vjerovala bih da UN ima poštene namjere da recimo ne glumata s cjepivima već da za sve te silne milijarde dolara koje ulaže u otrove uloži u STVARANJE SVIJETA JEDNAKOSTI tako što će najprije iskorijeniti glad djece i najosjetljivijih te će ženama i muškarcima omogućiti da se poštenim radom brinu za svoje obitelji.

No svjesna sam da je ovo svijet u kojem zlo vlada kroz psihopatsku vrhušku koja nema niti osjećaja niti empatije. Nisam sklona pisati članke u prvom licu jednine, no ova odluka me je pogodila kao empatično ljudsko biće jer mi nameće, kao i svima vama, način razmišljanja, tjera me na nešto što ne želim jer mi je obitelj svetinja, grozim se pomisli da bih oca, majku ili brata nazvala nekim bućkurišem jer pobogu to je politički korektnije.

Kako baki objasniti da je unuk više neće zvati – bakom?

Obitelj je osnovna jedinica društva, kad se obitelj uništi, nestaje glavno “ljepilo” društva, a ostaju robovi i radilice koji se nemaju na što i na koga osloniti, koji nemaju za koga živjeti i za koga se boriti.

Ljudsko biće u vremenima nepogoda i nedaća se uvijek okreće ka obitelji, tada može izdržati puno više i teže nedaće negoli kada je samo, kada samo za sebe živi.

Zašto nam sad odjednom trebaju rodno nepristrane imenice? Moji roditelji, kao i većina roditelja, su se naučili na imenice otac i majka, bake i djedovi te su ponosni da ih unuci upravo tako zovu, njima su imenice bez rodnoga predznaka strane te paraju uši i srce.

Ako manjina želi rodno nepristrane imenice, to je sasvim u redu za pojedince, no mijenjati cijelo društvo zbog manjine je suludo i opasno.

Društvo koje se oblikuje po željama manjine nema budućnosti, jer sjetimo se, demokracija znači vladavina većine ili vladavina narodne većine, prema toj osnovi se stvaraju vlade i oblikuju parlamenti, a ne prema željama manjine. Jednom riječi, vladavina manjine nad većinom je – opresija.

Manjine moraju biti zakonski zaštićene, no vladavina manjine je totalitarno društvo koje, kako nas povijest nauči, uvijek završi u pobuni većine, a ako se u takvoj akciji ne barata vilama i motikama, lete metci i u svakom slučaju ginu ljudi.

Jasno je da se jezik s godinama mijenja te da je u pitanju proces koji čak ima i određene pravilnosti, jer ponekad se stare riječi “dižu iz zaborava” ili se važnost i korištenje nekih riječi usklađuje sa stanjem globalnog društva. Ustvari riječi imaju svojevrsni 14-godišnji ciklus popularnosti, kako je ustanovljeno u studiji iz 2016. godine. S druge strane ovo što se dogodilo prvo u Kanadi, pa u Francuskoj, a sada pod okriljem Ujedinjenih naroda je obično “silovanje” našeg mozga i ustrojavanje zahvaljujući ultra-liberalnoj manjini koja želi pošto poto da svijet bude njihov milom ili silom.

Fantastičan video Juliane Barembuem, možete ga pogledati s hrvatskim podnaslovima.

Kako je ustanovila jedna od najboljih svjetskih prevoditeljica – jezikoslovka Juliana Barembuem – jezik se danas koristi kao sredstvo masovnog uništenja, a riječi se oblikuju tako kako to odgovara psihopatskoj vrhuški.

Sve jasno kao dan.

Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u sklopu Ujedinjenih naroda se stvorila krovna svjetska organizacija za navodno ljudsko zdravlje, ime te organizacije vam je sigurno jako dobro poznato jer je u oblikovanju pandemijskih mjera bila jako aktivna, riječ je o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Njen prvi voditelj je bio kanadski psiholog i liječnik, i kratko tajnik kanadskog ministra zdravlja – Brock Chisholm koji je odbio drugi mandat za voditelja SZO-a smtrajući da ista organizacija vodi “bezličnu” i “nedovoljno agresivnu politiku”. Chisholma su Kanađani zvali “ljutiti političar” jer je pokušavao propagirati – gle čuda – jedinstvenu svjetsku vladu pod okriljem vodećih stručnjaka, političara, bankara, milijardera i međunarodnih konglomerata sa sjedištima na bogatom Zapadu. Kako bi se ostvario taj naum Chisholm je rekao sljedeće:

Kako bi se uspostavila svjetska vlada, potrebno je iz ljudskih umova ukloniti: individualizam, lojalnost obiteljskim tradicijama, nacionalni patriotizam i religijske dogme.

Što znači da je specijalizirana agencija UN-a je od samog početka imala voditelja s jasnim stavovima o tome kako treba “preodgojiti” buduće radilice. Takvo što nema nikakve veze sa zdravljem ljudi, već sa ustrojavanjem ljudi.

Dakle, jedna od stvari koje bi psihopatska elita trebala napraviti je uništavanje lojalnosti obiteljskim tradicijama. Što li je izbacivanje riječi poput: muž, žena, majka, otac, baka i djed, doli uništavanje obiteljskih tradicija?

U tweetu koji je objavio UN s pozivom na “političku korektnost” stoji uvod:

What you say matters ili ono što govorite je važno, da, zaista je važno, no ne na način koji to UN propagira, već upravo suprotno.

George Orwell nas je upozoravao na psihopatski “newspeak” – “novogovor” u kojemu se propaganda i fašistoidni totalitarizam prikrivaju i izvrdavaju jasnim iskrivljavanjem jezika kako bi laži postale istina, kako bi istina postala laž, kako bi krivci postali heroji, a pravednici opasni kriminalci i neprijatelji društva.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

UN says ‘husband’ & ‘wife’ are now politically incorrect terms – but why is it allowed to serve as thought police?

UN says ‘husband’ & ‘wife’ are now politically incorrect terms

United Nations says it is politically incorrect to use terms like “husband” and “wife”

United Nations Claims It’s Politically Incorrect to Say “Husband” or “Wife”

United Nations rules it’s politically incorrect to say ‘husband’ or ‘wife’

United Nations Claims It’s Politically-Incorrect To Say “Husband” Or “Wife”; Urges people to stop saying “boyfriend” & “girlfriend” in order to “create a more equal world.”