Pod povećalom MW-a

Katharine Graham je Watergateom srušila Nixona no znala je tko upravlja vijestima

Autor: Ljubica Šaran

Malo je ljudi ostavilo tako snažan trag u novinarstvu i nakladništvu kao Katharine Graham. Vodila je The Washington Post (WaPo) od 1963. do 1991. Svijetu je otkrila Watergate skandal zbog kojeg je američki predsjednik Richard Nixon morao odstupiti s položaja, posthumno je dobila Pulitzera za memoare u kojima je bilo jasno kako je težila istraživačkom novinarstvu i kolumnama s točnim i provjerenim informacijama, čak i pod cijenu vlastite sigurnosti. Nakon njene smrti WaPo je postao smeće Jeffa Bezosa koji, kao i velika većina zapadnjačkih MSM-a, objavljuje propagandu i laži. Kosti Katharine Graham se sigurno okreću u grobu.

Fantastičan citat vrijedan razmišljanja.

Globalizacija nam je donijela puno toga: centraliziranu propagandu u svim mainstream medijima, cenzuru na društvenim mrežama, licemjerna stanovišta političara koji trube o demokraciji, a stvaraju nepotizam, oligarhiju i tehnokraciju začinjenu psihopatskim obrascima. Da je kojim slučajem Katharine Graham danas živa, bila bi ušutkana, ovako ili onako, a ako je se ne bi moglo potkupiti ili uništiti njen kredibilitet tada bi doživjela istu sudbinu kao John F. Kennedy, John Lennon i Mahatma Gandhi.

Katharine se nije trebala brinuti za kruh svoj svagdašnji jer je rođena u bogatoj i uglednoj obitelji, no njen otac Eugene Meyer ju je učio od malena koliko je rad i poštenje važan u svijetu u kojemu krađa i laž vladaju. Kao mlada novinarka prenosila je vijesti o generalnom štrajku lučkih radnika u San Franciscu, a nakon udaje za Philipa Grahama 1940. je s mužem počela voditi obiteljske novine The Post koje će kasnije prerasti u svjetski poznati The Washington Post.

Interesantno je kako je zamjerala mužu što bliskost s političarima uvlači u izdavaštvo i uvjetuje na stvaranje novinskih lobija, iako je sama bila bliska s JFK-jom i njegovom ženom Jacqueline, te Ronaldom i Nancy Regan, smatrala je da njeno prijateljstvo s poznatim i moćnim ljudima ne treba imati utjecaja na izvještavanje vijesti.

Dijelovi objava WaPo-a su danas najvažniji primjeri odgovornog istraživačkog novinarstva koji je u stanju srušiti čak i američkog predsjednika.

Kada je isprva samo njena novina objavila činjenice o Watergate skandalu, uvjetujući zbog toga po prvi put u povijesti Sjedinjenih Američkih Država odstupanje s vlasti američkog predsjednika, u ovom slučaju Richarda Nixona, pokazala je koliko joj je istina draža od ugodnog života u kojemu ne mora maknuti prstom. Takvo što se najvjerojatnije ne bi dogodilo da je na čelu WaPo-a ostao njen muž. No zbog činjenice da je Philip počinio samoubojstvo 1963. Katharine je postala glavna voditeljica obiteljske tiskovine te je promijenila način na koji ista radi i objavljuje.

Do kraja života Katharine je smatrana najutjecajnijom i najodgovornijom izdavačicom Sjedinjenih Američkih Država, no u memoarima koji su objavljeni nakon njene smrti, a pisani su na osnovu njena osobnog dnevnika se vidi da je bila svjesna kako istina i činjenice nemaju šanse pred propagandnom mašinerijom bogatuna iz sjene.

Katharine pored svojim WaPoom – koji je iz poznate i priznate novine prerastao u obično MSM smeće Jeffa Bezosa.

Ne samo da je znala kako istraživačko novinarstvo umire, već je tvrdila kako će moderna tehnologija onemogućiti djelovanje koliko toliko neovisnih izdavača, te da prava opasnost za objavu točnih vijesti ne dolazi iz nekadašnjih država iza “Željezne zavjese” ili državica koje vode diktatori svih boja i oblika, već da će propaganda i cenzura poteći iz samoga Washingtona i SAD-a.

S druge strane smatrala je da postoje stvari koje tisak ne smije dirati poput državne sigurnosti i tajni vezane za direktnu obranu zemlje. U govoru koji je dala 1988. pod naslovom “Tajne i tisak” objasnila je kako postoje neke stvari koje javnost nikada ne smije saznati jer direktno ugrožavaju sigurnost države, no zaključila je kako vjeruje da demokracija cvjeta samo onda kada vlasti poduzimaju legalne korake kako bi očuvale vlastite tajne i kada tisak sam može, po vlastitoj odgovornosti i slobodi odlučiti što se treba, a što se ne smije objaviti.

Citat s početka našega članka pogađa točno u srijedu, i danas je važniji negoli ikad. Katharine Graham je očigledno jako dobro znala o čemu govori, 35 godina nakon njenih povijesnih riječi, trebali bismo promisliti o tome što nam se ne govori, a što je samo obična reklama, naročito kad znamo kako uz Faktograf i slične “reklama” ne samo da postaje stvarnost, već postaje zapovijed, a oni koji se slučajno usude objaviti nešto što šačica superbogatuna ne želi automatski postaju dizajneri “lažnih vijesti”.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.