Autor: Ljubica Šaran

Djeca trebaju imati radne navike, pomagati po kući u skladu s mogućnostima i dobi, učiti osnove domaćinstva i slično, no UN konvencija o pravima djeteta je po pitanju dječjeg rada sasvim jasna; djeca ne mogu i ne smiju raditi za novac poput punoljetnika jer im se na takav način uskraćuje djetinjstvo, neometan razvoj, učenje i stjecanje socijalnih vještina u interakciji s vršnjacima. Većina država svijeta su na osnovu ove konvencije donijele vlastite zakone o zaštiti i pravima djece, pa ipak Bill i Melinda Gates imaju drugačija stanovišta i za njih su međunarodni zakoni obična tričarija.

Početkom studenog 2020. u poznatoj tiskovini The Guardian je izašao članak pod nazivom “Child labour doesn’t have to be exploitation – it gave me life skills” ili “Dječji rad ne mora značiti iskorištavanje – meni je osigurao životne vještine” koji je financiran od strane zaklade Billa i Melinde Gates s objašnjenjem kako ista zaklada “podupire globalni razvoj”.

Prije negoli se bacimo na dalje objašnjenje članka, ponavljamo kako UNICEF o dječjem radu ima poprilično jasna stanovišta koja se ne mogu izvrdavati nekim tamo “životnim vještinama”, jer zato na primjer postoje srednjoškolske ustanove poput obrtničkih smjerova i slično koje školarce u prigodno vrijeme i na odgovarajući način, uče tim istim vještinama. Čak što više, UNICEF upozorava da je svako deseto dijete na svijetu prisiljeno na rad, a neki su prisiljeni na opasne poslove zbog ‘traffickinga’ djecom. Drugim riječima prodani su u roblje kako bi ih se iskorištavalo: fizički, psihički, a mnoge i seksualno.

Uznemiravajući članak pod okriljem “najvećih, najprisutnijih i najboljih humanitaraca današnjice” je napisan od strane Elisabeth Sibale, žene rođene u Malawiju koja danas radi za međunarodnu konzultantsku tvrtku Palladium. Sibale je objasnila kako su kućni poslovi i pomaganje roditeljima od nje stvorili osobu kakva je danas te su joj pomogli “izgraditi karakter”, no nakon toga stvari postaju opasne jer ista piše sljedeće:

Gdje povlačite granicu između onoga što se međunarodno smatra kaznenim djelom i prirodnog procesa prijenosa vještina? Izuzev velikih organizacija koje djecu prisiljavaju na rad, lokalni je kontekst sve. Danas, suprotno uvriježenom vjerovanju, većinu djece zapošljavaju njihovi roditelji, a ne u proizvodnim granama gospodarstva ili formalnoj ekonomiji.

Ovo je obična glupost i upućuje na očiglednu psihopatiju, naime veliki dio djece radnika koja se bolesno iskorištavaju na sve moguće načine upravo robuju u proizvodnim granama gospodarstva i formalnoj ekonomiji, npr. u rudarstvu kako bi razvijeni Zapad imao izdržljive baterije za mobitele, tablete i naravno tako čiste i tako “zelene” električne automobile. S druge strane većina kakaoa kojeg pijemo i jedemo je nastao zahvaljujući znoju djece radnika kao i proizvodnja kokosovog ulja. Iskorištavanje djece je sveprisutno i ne da se ispeglati nikakvim sponzoriranim člankom.

Neki bi mogli misliti kako je Elisabeth Sibale napisala članak “na svoju ruku” te nema nikakve veze sa stanovištima svojih poslodavaca. Zapravo sredinom listopada je Palladium održao seminar o tome kako različite kulture imaju drugačije norme i tome što se smatra odgovarajućim za dječji rad, a što ne, te da je to tema o kojoj se treba debatirati.

Zapravo i ovdje se ukazuje kako se pokušavaju promaknuti psihopatska stanovišta jer međunarodni zakoni o pravima djece pokrivaju svo pozitivno pravo, nema debate o nečemu što je već legalno regulirano, što se uvažava i što se međunarodno primjenjuje na sve države potpisnice.

Čitatelji bi također mogli pomisliti kako sponzorstvo zaklade Billa i Meline Gates nad spornim člankom ne mora značiti ništa, jer je Palladium jedna organizacija a Gatesovi nešto sasvim drugo.

Bill i Melinda Gates su stari poznanici Palladiuma i pomažu ih u brojnim poduhvatima, njihove veze su neraskidive, još 2014. je Bill Gates sponzorirao Palladiumovo istraživanje tehnologija nisko energetskih nuklearnih reaktora ili Low energy nuclear reactor (LENR). Palladium podržava stalne veze s Billom i Melindom Gates u okviru “razvoja i edukacije u Africi“.

Nakon što je postalo jasno kako je članak protivan međunarodnim zakonima o pravima djece, povučen je iz opticaja, a pod okriljem zaklade Billa i Melinde Gates te već spomenute Elisabeth Sibale u The Guardianu je osvanuo drugi članak sa sljedećim naslovom: “Child labour is exploitation – but the household work I did as a child gave me life skills” ili “Dječji rad je iskorištavanje – ali kućanski rad kojeg sam obavljala kao dijete mi je priuštio životne vještine. Ovo je ništa drugo već pokušaj popravljanja štete, jer je članak stvorio golemu količinu negativnog publiciteta za najvećeg humanitarca današnjice – takvo što se ne smije dozvoliti.

U svakom slučaju riječ je o nevjerojatnim “greškama u koracima” i činjenici kako prijatelji i suradnici Klausa Schwaba počinju govoriti ono što misle i što čine, te da sve češće pokazuju koliko su njihovi i naši interesi različiti, a o moralnim i životnim vrijednostima nećemo niti govoriti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.