Pod povećalom MW-a

Crni početak godine spašava veliko srce sasvim običnih ljudi!

Autor: Ljubica Šaran

Dok vlada traži da joj ljudi bez krova nad glavom mailom dojave koja im je pomoć potrebna, dok Crkva šalje molitve nastradalima i traži punjenje vlastitih računa, dok državni Crveni Križ baca hranu bez deklaracije i roka trajanja, dok se odgovorni fotografiraju uz mehanizaciju i nemoćne, dok se otkriva kako su “nove” kuće iz obnove pale jer su građene bez armature, dotle sasvim obični ljudi s dušom i velikim srcem pomažu u području uništenom katastrofičnim potresom. Dan žalosti je prošao, a napaćena Hrvatska se pita – zašto se ne proglasi elementarna nepogoda na nastradalim dijelovima države?

Što li nas može naučiti ova velika tragedija?

29.12.2020. godine u 12 sati i 19 minuta, područje Sisačko-moslavačke županije i šire zagrebačko područje je pogodio potres jačine od 6, 3 stupnja po Richteru.

Zar je moguće da za seizmografe nema novca?

To je najjači zabilježeni potres na području RH od kada koristimo seizmografe iako su isti prastari strojevi koje ne koriste države EU. Interesantno je kako su se seizmografi mogli kupiti no vladajući su odlučili kako je to ulaganje nepotrebno te su se opravdali zakonom iz 1985. točnije iz SFRJ.

Najrazorniji potres od mjerenja seizmografima na području Hrvatske je zabilježen malo poslije podne 29.12.2020.

Poginulo je sedmero ljudi, među njima i 12-godišnja djevojčica. O broju ozlijeđenih još nagađamo jer pomoć još uvijek nije stigla u zabačena sela koja nisu imala struje ni prije potresa. Bez krova nad glavom su ostali na deseci tisuća ljudi, Petrinja po viđenju svjedoka nalikuje na Hirošimu.

Potres je bio tako jak da se osjetio sve do Napulja.

Hipocentar potresa bio je u dubini od 10 kilometara, s epicentrom udaljenim devet kilometara od Siska i 46 kilometara od Zagreba. Jedna nesreća nikada ne dolazi sama, rijeke na području uništenom su već počele plaviti, a potresi ne jenjavaju.

Na žalost, tlo se još uvijek nije smirilo i dalje se trese. Stručnjaci tvrde da je to normalna pojava nakon otvaranja rasjeda i snažnih potresa.

Satelitske snimke su isprva pokazale kako se tlo u samoj Petrinji spustilo za više od 10 centimetara.

Kolika je snaga ovoga potresa pokazuju satelitske snimke.

Naknadnim analizama je utvrđeno kako se tlo u samoj Petrinji spustilo punih 35 centimetara, a šire Petrinjsko područje je tijekom nepogode uleglo za 12 centimetara. To je strahovita snaga prirode.

Prvi su u pomoć skočili volonteri, članovi nogometnih navijačakih skupina, vatrogasci i Gorska služba spašavanja, nakon toga organizirale su se vojne i policijske snage.

Što reći?

Navijači i volonteri su se prihvatili svega što su mogli, spašavali su ljude pod srušenim domovima, raskrčavali su ruševine, popravljali krovove, skidali uništene dimnjake. Ti dečki, kao i svi drugi volonteri su ostavili svoje tople domove i obitelji, te su zajedno sa stradalnicima trpjeli na ledenoj susnježici i u neljudskim uvjetima dali sve od sebe.

Politika je kurva.

Odmah nakon potresa Zagrebački vatrogasci su dobili naređenje da se vozikaju po gradu i da budu viđeni no da ne idu za Petrinju i nastradala područja.

Sramota nad sramotama.

Kada ni nakon nekoliko dana pomoć od Crvenog Križa i RH nije stigla, gospodin Trut je ustvrdio kako su navijači krivi što se državna pomoć nije mogla dostaviti jer su “zakrčili ulice”. Navijači nisu ostali dužni.

Slika za “uspomenu” – ne ponovilo se.

Državni vrh se uredno poslikao s nemoćnima i starima te je otišao u svoje vrle palače, a nesretnicima je ostala njihova tužna stvarnost.

Lijepo i krasno je što Crkva poziva vjernike na otvaranje novčanika, no zašto to ne učini sam Kaptol?

Naravno oglasio se i vrli vrh crkve u Hrvata te je nastradalima poslao – molitve uz poziv svim vjernicima da odriješe kesu, no mi se pitamo – zašto sam Kaptol kao pastir nastradalog naroda ne pokaže ljubav u Gospodinu i Kristov nauk te ne da koji milijun kuna direktno iz crkvene riznice.

Je li moguće da KC može darovati novac, samo i isključivo iz novčanika vjernika?

Zar je Crkva tako siromašna? Ili je u pitanju nešto drugo – poput nedostatka empatije i vjere u Krista?

Sretni su oni koji su se uspjeli sakriti od hladnoće po automobilima.

Počele su stizati sve groznije slike, ne samo uništenih domova, uništenih života, već djece, staraca, nemoćnih, muškaraca i žena koji spavaju na mrzloj kiši, po automobilima, a mnogi su se pitali gdje je vlada, gdje su robne rezerve, gdje je organizirana državna pomoć potrebitima.

Doček na otvorenom nakon što su izgubili sve.

Ti isti ljudi koji su ostali bez svega su Novu godinu dočekali na hladnoći i susnježici. Za te ljude nije bilo dočeka Nove uz TV i u toplom domu, za njih nije bilo blagdanske večere, pjenušca i počinka u toplu i suhu postelju. A tlo je i dalje podrhtavalo.

Zar je cjepivo najvažnija stvar na svijetu dok se ljudi smrzavaju na otvorenom i ledenoj kiši?

Vlada je umjesto automatske pomoći, najprije obećala cijepljenje stradalnika, a mi smo se pitali – je li to stvarno najvažnije?

Likvefakcija tla uzrokuje stvaranje super bzih vrtača.

Zbog potresa i velike količine padalina te nabujalih podzemnih voda, podzemno tlo je postalo nalik na samu vodu te su se u kraju pogođenom potresom počele otvarati rupe – točnije super brze vrtače. Taj proces se zove likvefakcija tla.

Kako je moguće praviti i obnavljati kuće bez željezne armature i betona?

No to nije jedina rupa koja se otvorila u područjima devastiranim potresom, naime nakon što su brojne “obnovljene” kuće pale poput “kuća od karata” nesretni vlasnici su shvatili kako su prevareni jer su kuće koje je država navodno obnovila građene bez željezne armature i uobičajenog armiranoga betona, a mi se pitamo kako su takvi objekti mogli dobiti uporabnu dozvolu?

Dobro pitanje.

Nakon nekoliko dana postalo je jasno kako država nema što poslati na teren, jer stambeni kontejneri, šatori i agregati iz državnih rezervi nisu dolazili do unesrećenog područja.

Što je Crveni Križ dijelio nesretnicima u uništenom području.

Zapravo, nesretnici koji su ostali bez svega su dobivali mrvice iz Crvenog Križa i to isključivo u glavnim mjestima područja. Stari i nemoćni u udaljenim selima su dobili samo ono što su im donosili privatnici i volonteri.

Hoće li se ponoviti slučaj Zagreb?

Država je odlučila kako će 02.01. proglasiti nacionalnim danom žalosti, što je hvale vrijedna inicijativa, no nitko od vladajućih nije proglasio elementarnu nepogodu.

Zar ovaj razorni potres nije katastrofa?

Zašto – je li zbog toga što bi tada država bila dužna u izgradnji pogođenih područja? Hoće li se ponoviti slučaj Zagreba kada je država i grada Zagreb prebacivao odgovornost jedan na drugoga da ne bi odriješili kesu.

To je veliko srce.

Privatnici, vlasnici kamp kućica, čak i stranci koji vlastite kamp kućice drže u našim kampovima su odlučili poslati cijele konvoje u unesrećeno područje.

Vlada poslala 86 kontejnera.

Kada je vlada nakon kritika odlučila poslati 86 stambenih kontejnera uz pravdanje kako lokalni stožeri odlučuju prioritete tko će i kako dobiti privremeni “krov” nad glavom, narod je shvatio kako je prepušten sam sebi, te su privatnici sa svih strana počeli slati mobilne kućice za unesrećene.

Još jedna sramotna izjava.

Nakon svega, premijer je ustvrdio kako država pomaže, a ne privatni sektor. Iako mi nismo gospodarski stručnjaci, niti smo diplomirali javnu upravu, poznato nam je, kao običnim laicima, da sve države pa tako i Republika Hrvatska žive isključivo od novca poreznih obveznika, kako fizičkih tako privrednih poreznih obveznika. Vlade nemaju vlastiti novac, novac s kojim upravljaju iz državnih proračuna je naš novac, novac svih građana Republike Hrvatske.

Tako su se dobivali položaji u Crvenom Križu.

Iz unesrećenih područja su nastavile dolaziti strahovite i crne vijesti, Crveni Križ se sve više pokazao kao nesposobna organizacija mutne prošlosti i golemih troškova koji se ne mogu opravdati, a političko mešetarenje nije prestalo, u svemu tome su opet zaboravljeni oni kojima je pomoć najpotrebnija.

Sve jasno kao dan.

Čak su i pojedini političari shvatili kako se Crvenom Križu ne bi trebala povjeriti niti kuna.

Mobilne kućice su počele stizati upravo onima kojima trebaju i to iz prve ruke direktno od darivatelja.

Dobri ljudi velikog srca i privatnici koje je premijer tako grubo prozvao su opet reagirali na pravi način, sami su se organizirali te su uz pomoć dojava na društvenim mrežama mobilne kućice i pomoć slali direktno unesrećenima. Kućice, hrana i lijekovi su počeli dolaziti do onih kome trebaju, a ne po “političkom ključu”.

Plemenita žena je učinila čudo.

Veliko srce i ljubav prema potrebitima su pokazali i naši ljudi u inozemstvu, isti oni koji su iz domovine otišli trbuhom za kruhom, jer u Hrvatskoj nisu mogli prehraniti sebe i svoje obitelji.

Pomoć je počela dolaziti sa svih strana svijeta.

Pomoć je počela pristizati sa svih strana svijeta, čak i iz Grčke, Crne Gore, Slovenije i Srbije, a država je još jednom ostala najslabija karika koja se najmanje iskazala.

Vratio je novac državi.

Koliko je politika odvratna najbolje pokazuje slučaj Petrinja jer su mjesta sa samo 2000 stanovnika dobila istu sumu za sanaciju kao i Petrinja koja je višestruko veća i u kojoj je šteta najveća. Po prizivu savjesti, gradonačelnik Petrinje je odlučio vratiti novac vladi koja politikari u najgorim trenucima.

Dijaspora još uvijek šalje ogromne količine robe.

Naši iseljenici šalju goleme količine robe, hrane, vode, lijekova i drugih potrepština na pogođena područja, ako je suditi po akcijama diljem Njemačke i Austrije, pomoć se još uvijek prikuplja i nastavit će stizati sve dok bude potrebno.

Kako reagira Crveni Križ?

Gornja slika govori više od tisuću riječi i nećemo je komentirati.

Hvala im od srca.

Njemački vatrogasci su skupili nevjerojatnih 90 tona hrane i robe na pogođena područja te su ostali u čišćenju ruševina. Hvala im od srca.

Zar su sada papiri najvažniji?

Kamp kućice su se donosile čak i iz susjedstva, no naši vrli carinici u tri navrata nisu željeli propustiti donacije jer su iste bile prevožene – bez papira. Pitamo se bi li carinici pustili donacije u slučaju da njihove obitelji spavaju na mokroj zemlji i ledenoj kiši? Što vi mislite?

Savršen odgovor jednog čitatelja.

Kao da vlasti nisu napravile dovoljno gafova, od stradalnika se traži da elektroničkom poštom zatraže pomoć.

Ovo su potezi koji razlikuju ljude od neljudi.

Naravno, dobri ljudi su nastavili nesebično darivati unesrećene, te su nastavili sami donositi kamp i mobilne kućice onima kojima su one bile najpotrebnije. Zar je vladi to tako teško napraviti?

Na muci se poznaju junaci.

Shvaćajući koliko je naša vlada nesposobna pomoć iz inozemstva se pojačala, samo su Austrijanci poslali devet šlepera robe.

Fantastična gesta.

Neki su darivali vlastite automobile stradalnicima.

Hvala Zadrani!

Primjer skupine Zadrana je hvale vrijedan, u samo 24 sata su skupili dovoljno novca da bi kupili sedam mobilnih kućica koje su dostavili na pogođeno područje.

Sa Facebooka.

Smatramo da nas je ova tragedija naučila vrijednu lekciju, na državu se ne možemo osloniti, već samo na ljudsku dobrotu i humanost. Jedino sami sebi možemo pomoći, političare takvo što ne interesira, zapravo samo smo im teret ako nismo u stanju privređivati i puniti državni proračun. Iako se naše vlasti i različite humanitarne organizacije stalno pravdaju, kao svojevrsni zaključak svega prenosimo par komentara s društvenih mreža koje jasno daju do znanja gdje se danas nalazimo.

S područja pogođenog potresom.

Kao što smo već napisali – na muci se poznaju junaci, a ova nesreća ne samo da je pokazala tko su junaci, već je razdvojila ljude od neljudi.

Ovo bismo trebali zapamtiti za sva vremena, a naročito na sljedećim izborima.

Galerija katastrofe koja je Hrvatsku zavila u crno, no pokazala je po tko zna koji put kako se narod sam spašava kad je najgore.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.