SVIJET POD LUPOM

Za koga su krizne mjere – prva godišnjica “dva tjedna ispravljanja krivulje”

Autor: Ljubica Šaran

U jednoj maloj zemlji na brdovitom Balkanu se događaju čuda, u groznom lockdownu u kojemu raja ne smije nos provirit iz kuća, u kojoj je glazba opasna jer “omogućava širenje zaraze”, u kojoj je razmak od dva metra “obaveza” jer zdravstvo puca pod pritiskom pandemije, e u toj državi korona pušta Hrvate nad Hrvatima da pokopaju svoje najveće sinove i održe govore na misama jer korona zna kad je potrebno stat’ na loptu i pustit ljude da se okupljaju. Na prvu godišnjicu “dva tjedna ispravljanja krivulje” se počinjemo pitati – za koga su osmišljene krizne mjere i koliko je korona emocionalno osjetljiva kad se može suzdržati od zaraze gusto nabijenih ljudi s odgovarajućim pedigreom.

Pandemija – kako za koga, lockdown – kako za koga.

Rijetko koje ljudsko biće ostaje ravnodušno za sprovodom “najmilijih sinova ove zemlje”, a još je rjeđe ostati ravnodušan kada “Zagrepčanka godine” održava govor na misi za Stepinčevo pred okupljenom masom u katedrali i ispred katedrale. Krizne mjere su tu da bi se poštivale, jer ako se ne poštuju platit ćete ovako ili onako, no to ne vrijedi za sve.

Jedna jedina “Zagrepčanka godine” drži govor pred masom u katedrali i ispred katedrale na Stepinčevo. Bravo Alemka, tako treba – molitva je važnija od pridržavanja mjera.

Prošla je cijela jedna godina u kojoj više niti ne živimo od zraka jer disat’ je opasno, zaraza se kapljično širi, u kojoj se dva tjedna ispravljanja krivulje pretvorilo u serijsku noćnu moru, u kojoj se raja straši slučajeva zaraze, a o mrtvima ni riječi osim ako nisu umrli od korone ili s koronom. U kojoj je gripa čarobno nestala i u kojoj najteži bolesnici, najpotrebitiji i nesretnici iz potresa koji su ostali bez kuća, žive od “mane Božje” dok bi “zli i pokvareni” poduzetnici otvarali svoje lokale, tvrtke i obrte kako bi – gle čuda zaradili za život nasušni, dok im država po tko zna koji put govori – strpite se, glavno je da punite državnu blagajnu čak i ako umirete od raka, nemate krov nad glavom i novčanik vam je odavno presušio.

Rvati s pedigreom pred Zagrebačkom katedralom na Stepinčevo – gdje je razmak? Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Hrvatska je navodno “socijalno osjetljiva država”, “država u kojoj smo svi jednaki pred Bogom i zakonom”, kud god se okrenemo vidimo da to nije tako jer neki su jednakiji od drugih i grozna, užasna korona ih se ne dotiče kao niti krizne mjere. Neki Rvati imaju tako dobar pedigre, toliko posebnu “auru” da im pandemija ne može ništa. Kao što smo već rekli, taj Covid-19 je zaista nevjerojatan jer ima osjećaj, ima dušu, zna kad treba stati sa zarazom, kad pustiti ljude da se guraju jedni pored drugih.

04.02.2021., Zagreb – Pokop jednog od najvećih sinova Rvacke je održan dok se korona suzdržavala od zaraze jer se radilo o susretu Rvata s pedigreom. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Na žalost to ne valja za vas ili mene, mi nemamo pedigre, mi nismo pravi Rvati niti smo uber klasa Rvata nad Rvatinama, nas bi Covid-19 “odma jamio”, a zna se “ko je jamio je jamio”, a ‘ko nije u nas gladuje. Pravda je u Rvackoj interesantna, jednako interesantna kao i korona, krivda je u Rvackoj još interesantnija no mi o tome ne bismo trebali pisati jer zaboga nismo humanitarci nalik na naj, naj, naj pedijatra, virologa i epidemiologa stričeka Billa, niti zarađujemo desetke tisuća kuna u politici ili (kad ti sjekira upadne u med) u kriznom stožeru. Mi nismo stručni, stoga pišemo laički, onako da nas svi (bez pedigrea) razumiju.

Bandićev pokop, na njega su došli svi oni s pedigreom, dakle nema veze za mjere i nemjere, pandemiju ili zarazu – oni su iznad svega, sve naj, naj. Njih Covid-19 ne dira.

Bojimo se da ovaj članak neće biti razumljiv Rvatima i Rvaticama jer je pisan jezikom koji je njima stran, ja sam eto rođena Bogu iza nogu, nemam nikakvu stranačku iskaznicu, mama i tata su rođeni u Dalmaciji – dakle s pogrešne strane granice, babe i djedovi su također otočani, nemam ni jednu jedinu kapljicu prave Rvacke krvi, ja sam kao i većina ljudi koji čitaju ovaj članak potencijalna žrtva korone za koju su mjere napravljene.

0.02.2021., Zagrebačka Katedrala, Zagreb za vrijeme Alemkinog govora. Ja tamo ne bih mogla biti jer nemam pedigre – mene bi korona “odma jamila”. Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Moje disanje je potencijalno opasno za “pučanstvo” stoga se trudim koliko god mogu zadržavati dah dok pišem ove riječi, toliko se trudim da mi je duša na vrh nosa, a srce samo što mi ne iskoči iz grudi. Za vraga, moje srce ne kuca za Rvacku, već za ono što mi danas nemamo, a ako je suditi po svemu što nam se događa, nikad niti nećemo imati.

Zna se koga korona može jamiti, a koga ne.

Draga braćo i sestre, građani drugoga reda bez pedigrea, mjere su napravljene isključivo za nas koji smo “opasni” jer možemo širiti zarazu, mjere su tu da bi ostale jer jednom kad korona krene ona ne pušta, osim toga drugi, treći, četvrti, peti i stoti sojevi su mutirali, mutanti su među nama i kreću se na sve strane, a svi su “gori” jedan od drugoga – ne daju disat, ne možeš od njih živit.

Sretna prva godišnjica “dva tjedna ispravljanja krivulje”, do sljedeće godišnjice.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.