2005. godine UN je objavio deklaraciju u kojoj se hrana proglašava osnovnim ljudskim pravom, na žalost Sjedinjene Američke Države su jedina država na planeti koja nije potpisala ovu deklaraciju uz tvrdnju kako ista ima puno stavki s kojima se “perjanica demokracije” ne može složiti, poput kvalitete prehrane i prehrambenih proizvoda. Da je SAD u potpunosti zastranio ukazuje i odbijanje potpisivanja deklaracije 2010. kako je voda osnovno ljudsko pravo.

Prije nekoliko mjeseci smo podijelili s čitateljima zabrinutost kako današnje države imaju dovoljno novca za cjepiva no za hranu nemaju iako ljudi bez hrane ne mogu, a bez cjepiva smo unatoč svemu preživjeli kao vrsta do prije nekoliko desetljeća.

Činjenica je kako Sjedinjene Američke Države imaju golemog utjecaja na planetarne standarde, međunarodne zakone i odnose, pa čak i na rezolucije UN-a. Naime, što SAD ne može zabraniti vetom ili političkim pritiskom, ta država to jednostavno ignorira, pa tako i rezoluciju u kojoj se pravo na hranu zaštićuje kao osnovno ljudsko pravo. U normalnom svijetu, takve rezolucije ne bi bile potrebne jer bez hrane se ne može, no mi ne živimo u normalnom svijetu, zapravo kompletno društvo je stvoreno na pokvarenim temeljima kako bi se udovoljilo psihopatskim potrebama kontroliranja masa, a ne potrebama empatičnih i humanih bića.

Pet godina kasnije SAD je još jednom odbila potpisati rezoluciju UN-a u kojem bi i voda postala dio osnovnih ljudskih prava. Naravno, čitateljima koji nisu upoznati s ponerizacijom društva bi mogle biti nejasne odluke SAD-a iz 2005. i 2010. godine. Stvar je u tome kako se SAD povinuje potrebama najvećih korporativnih vlastodržaca. Šačica super bogatih ljudi uvjetuje većinu međunarodne politike, a s obzirom da je SAD centar vodećih internacionalnih korporacija koje lobiranjem (legalnom vrstom podmićivanja političara i sudaca) moduliraju ponašanje američke administracije kako na domaćoj tako na međunarodnoj razini.

Recimo Google na lobiranje američkih političara godišnje potroši preko 21 milijun dolara, nešto manje na legalno podmićivanje potroši Američka medicinska udruga iza koje stoje najveće farmaceutske tvrtke. Američka bolnička udruga koja je također pod utjecajem farmako-divova potroši oko 24 milijuna dolara na lobiranje, a Udruga farmaceutske industrije i istraživača potroši oko 28 milijuna dolara godišnje za podmićivanje političara. Soroseve udruge za Otvoreno društvo potroše preko 30 milijuna dolara na mito godišnje, a Američka gospodarska komora na lobiranje godišnje troši nešto manje od 100 milijuna dolara.

UN rezolucija pravo na hranu nije pravo na minimalni omjer kalorija, proteina i drugih specifičnih hranjivih sastojaka, niti pravo na hranjenje. Riječ je o zajamčenom pravu na prehranu, što zahtijeva ne samo dostupnost hrane – dovoljan omjer proizvodnje po broju stanovnika – već i dostupnost – tj. da svako kućanstvo ima sredstva za proizvodnju ili kupnju hrane za vlastite potrebe. Također ova rezolucija insistira na poštivanju tog prava i u izvanrednim situacijama, ako su pojedinci lišeni pristupa hrani iz razloga koji su izvan njihove kontrole, na primjer zbog oružanog sukoba, prirodne katastrofe ili zato što su u pritvoru, priznavanje prava na život obvezuje države da im osiguraju dovoljno hrane za opstanak.

Slična je stvar i s rezolucijom pravo na vodu, takvo što najveći svjetski profiteri koji sjede u upravnim odborima najvećih svjetskih korporacija i banaka ne mogu dozvoliti, to je protivno njihovom poslovanju točnije gubili bi i profit i kontrolu nad ljudskom populacijom da su kojim slučajem Sjedinjene Američke Države potpisale spomenute rezolucije.

Ovaj kratki članak objašnjava i zašto uvijek ima novca za cjepiva, dok za hranu nema. Novac je energija, a neki “ljudi” koje kontrola i zarada privlače više od bilo čega drugoga žele prigrabiti energije što više jer su bolesno pohlepni, njihovi mozgovi su u potpunosti drugačije ožičeni od našega, njihove potrebe su usklađene jedino s dopaminskom reakcijom koja nalikuje lančanim reakcijama ugode koje imaju narkomani tijekom snažnoga tripa. Takvim osobama nisu važne ljudske potrebe i njihova prava, zapravo su im smetnja, stoga nas ne treba čuditi što SAD nije i neće potpisati ove dvije rezolucije niti će one zaživjeti u stvarnome životu. One će ostati mrtvo slovo na papiru, a ljudi diljem svijeta će nastaviti umirati od gladi i žeđi.

Sjedinjene Američke Države su odbile potpisati najveći dio međunarodnih rezolucija i dogovora koji se bave osnovnim ljudskim pravima od onih koje zabranjuju prisilni rad do prava manjina i zakona protiv diskriminacije. Da je u pitanju neka druga država odavno bi bila stigmatizirana kao nedemokratska i neljudska te bi se morala nositi s međunarodnim sankcijama, no SAD ima poseban tretman jer tvrdi kako je vođa slobodnog i demokratskog svijeta i nitko je osim Izraela ne smije kritizirati. Toliko o demokraciji.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Izvori:

10 Largest Lobbying Groups in the United States 

Right to food

United States Leads in Countries That Reject Basic Human Rights

WHY THE UNITED STATES DID NOT SUPPORT “WATER AS A HUMAN RIGHT” RESOLUTION

The Right to Adequate Food

List of treaties unsigned or unratified by the United States