Autor: Ljubica Šaran

Ako je prvih dva tjedna nove kalendarske godine pokazatelj kakva nas godina čeka tada moramo biti spremni na globalni cirkus sa sve snažnijim elementima horora. Dovoljno se sjetiti što se sve dogodilo Novaku Djokoviću uoči Australian Opena, kako su Rvati i Rvatice reagirali na aferu HNB-a, koliko nas dira obaveza vraćanja silnih milijardi za obnovu nakon potresa jer vlada ne zna kako ih potrošiti, poskupljenja plina i električne energije dovoljna za bacanje u očaj prosječnog građanina i najvažnije od svega – omča oko grla svih običnih ljudi koja se sve više steže, a sve u ime – čuvanja zdravlja.

Godinama gledamo kako pada standard, kako na Zapadu i Istoku, tako u zemljama Trećega svijeta. Guzonje, bez obzira na titulu, stranku, religiju, količinu zelembaća i utjecaja, je “boljela ona stvar – da prostite” za kmetove i njihove boljke. Milijuni djece su umirali od gladi i žeđi – njih to nije bilo briga. Deseci milijuni ljudi, najviše djece i žena su prodavani u roblje ili ubijani za preprodaju organa – njih to nije bilo briga. Na stotine milijuna ljudi su ostali bez posla, a zbog stresa i nemogućnosti prehranjivanja obitelji je uništeno njihovo zdravlje – guzonje je za to bolio džon. Milijarde ljudi su zatvoreni svim mogućim lockdownima poput stoke u torovima – guzonje se već dvije godine pravdaju kako je to zbog činjenice da se ONI BRINU ZA NAŠE ZDRAVLJE.

Svakom ljudskom biću koji između ušiju ima dva funkcionalna neurona je jasno kako oficijelna naracija ne drži vodu, no bez obzira na sve ona je postala naša nova normala. Slagali se vi s gubitkom sloboda u ime navodnog zdravlja ili ne, društvo je zaglavilo u raljama menadžerske elite koju zanima isključivo profit, a gdje se više može zaraditi negoli na projekcijama straha koje izazivaju masovne psihoze.

Još jedan pokazatelj kako menadžerska elita trenutačno drma cijelim svijetom je medijska beatifikacija onih koji bi nas najradije pretvorili u sterilne radilice na kratkome lancu. Mediji su odavno priležnice lovatora i moćnika, a novinari radodajke koje se prodaju svima za plaću. Pa ipak naljigaviji su cenzori koji svoje uskogrudno, perverzno i pokvareno razmišljanje uokviruju kao “provjeru činjenica”, no kad ih se na sudu proziva za uništavanje slobode govora, pravdaju se kako je u pitanju samo “izražavanje vlastitog razmišljanja koje nikome ne smeta”.

Cenzura je dosegla tolike granice, da se pitamo čemu ustrajati na održavanju maloga neovisnog bloga koji se od početka ogradio od novca i utjecaja sponzora. Cenzura MW-a je tolika da smo počeli primati poruke od Googla kako nam pojedini dijelovi bloga nisu indeksirani na najvećoj tražilici svijeta – drugim riječima nevidljivi smo. Ne kukamo, samo prikazujemo stvarnost onakva kakva je, a ona nije nimalo ružičasta. Danas smo na redu mi, sutra ste na redu vi. To je jasno kao dan.

Uz cenzuru moćnici pljuju po masama iako se sami ne pridržavaju pravila. Pravila su samo za kmetove i one koji moraju drugima poslužiti za primjer da bi se te iste mase držale u poslušnosti i strahu.

Na cirkus smo se do sada već navikli, no elementi horora su ono što uznemirava. Očigledan pokazatelj kako tragikomedija postaje sve žešća tragedija su brojne afere koje nas okružuju, dok sustav sam sebe brani, a zvidače automatski proganja i uništava ovako ili onako. Oni koji prenose činjenice i govore istinu su danas najopasniji.

Podsjetimo se nekih stvari.

Ovo je samo mali dio novogodišnjeg mozaika koji smo sakupili kako bismo naglasili određene stvari i to uglavnom na domaćem terenu, stvari se odvijaju toliko velikom brzinom da je nemoguće prezentirati sve interesantne informacije u samo jednom članku.

Jasno nam je da su mnogi ljudi pod golemim stresom te da radije odlučuju ne čitati ništa, ne gledati vijesti, ne istraživati o trenutačnim događanjima jer pucaju po šavovima zbog golemog bremena vraćanja kredita, plaćanja računa, prehranjivanja obitelji i slično. Za one koji su pratili vijesti, vidljivo je kako je ljudima pun kufer guzonja, na sve strane mase protestiraju protiv covid terora. Lako je biti u izolaciji kad imaš dovoljno novca, kad možeš ostati doma i biti “odgovoran”. No tko si može dozvoliti takav luksuz?

Na početku smo 2022. godine i od nje ne očekujemo ama baš ništa lijepo jer smo, globalno govoreći već prešli točku bez povratka. Bez obzira kakva nas budućnost čeka, podsjetili bismo sve čitatelje kako su ljudska bića prolazila kroz brojne katastrofične događaje, propasti moćnih civilizacija, zemaljske promjene uključujući klimatske vilajete, globalne ratove, vladavine esencijalnih psihopata i još puno toga.

Jedino što možemo reći je – ne klonite duhom i držite se.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.