SVIJET POD LUPOM

Zašto veliki brat mora žrtvovati Ukrajinu?

Autor: Ljubica Šaran

Do prije nekoliko mjeseci jedine vijesti na naslovnicama MSM-a su bile vezane za pandemiju. U samo 24 sata Putin je odlukom o pokretanju “specijalne vojne operacije” u Ukrajini uspio iskorijeniti iz medija zli virus čije ime nećemo spominjati, a naracija maglovite piramide moći se promijenila u skladu s psihopatskim stremljenjima stvaranja globalne diktature s odabranom menadžerskom elitom u vrhu i određenim brojem zombiranih radilica u bazi. Za stvaranje “novoga svijeta” pandemija je bila fantastična generalna proba. Da bi se ostvario veliki reset bez ikakvog pogovora, potrebno je prvo uništiti centre otpora, za to je potrebno prvo izolirati pa ekonomski iskorijeniti Rusiju, a nakon toga Kinu jer obje zemlje streme decentralizaciji geopolitičke moći s područja SAD-a na nacionalne metropole uz poštivanje pravila neovisnosti i obrane vlastitih nacionalnih interesa. Veliki brat od 2014. koristi Ukrajinu kao odskočnu dasku napada na Rusiju i zbog toga je Ukrajina kao i EU osuđena na propast.

Male države su oduvijek bile pijuni u rukama velikih, što mislite tko upravlja s politikom Ukrajine?

Možda će vam se uvod ovoga članak činiti pregrub prema Ukrajini ili apologetički prema Rusiji i njenom vrhovništvu, no moram napomenuti čitatelje kako ne pripadam ni jednoj političkoj opciji, nemam sponzore bloga, a plaćeni cenzori su odavno napravili svoje te je MW blokiran na Facebooku i smanjena mu je vidljivost na Twitteru i Googlu. To je u današnjem poneriziranom svijetu, velika, a možda i najbolja pohvala.

No krenimo mi dalje s temom ovoga članka, a to je žrtvovanje Ukrajine kako bi se eventualno Rusija pokušala ekonomski i politički izolirati, a nakon toga ekonomski i politički uništiti.

Rusija je opasna jer brani svoje nacionalne interese unutar vlastitih granica, takvo što je u očima ponerizirane američke vrhuške nedopustivo i treba se iskorijeniti.

Iako ću o Rusiji pisati podrobno u nekome od sljedećih članaka, potrebno je u par rečenica objasniti zašto je ona tako velika prijetnja zapadnjačkoj eliti. Rusija je golema država s bogatim nalazištima rijetkih minerala i metala koji se koriste u modernim tehnologijama, uz Kinu je najveći izvoznik umjetnih gnojiva, najveći je svjetski proizvođač zemnoga plina i jedan je od najvećih proizvođača sirove nafte i naftnih derivata. Ruska Federacija je s Ukrajinom najvažnija i najveća žitnica svijeta i jedan od najvećih proizvođača jestivih biljnih ulja.

Zašto to Ameriku smeta? Madeleine Albright – dugogodišnja izvođačica ponerizirane američke politike je jednostavno objasnila zašto je to tako:

Rusija ima prevelike depozite zemnog bogatstva da bi sama o tome odlučivala i na tome zarađivala.

Drugi veliki problem je ruski mentalni kolektivni sklop koji je uvelike drugačiji od zapadnjačkoga, zapravo puno više nalikuje razmišljanju istočnjaka nego li zapadnjaka. Naime Rusi su poprilično konzervativni, obitelj im je svetinja kao i religijske tradicije, nacionalni patriotizam se gaji kao nacionalni ponos i u političkom ethosu se pažljivo održava jer su Rusi pobjeđivali u svim obrambenim ratovima koje su do sada vodili.

I na tome se uvelike radi.

Pogledamo li citat prvoga voditelja Svjetske zdravstvene organizacije, kanadskog liječnika Brock Chisholma shvatit ćemo kako su Rusi sve ono što zagovornicima novoga svjetskoga poretka ne odgovara i što se po njegovim riječima treba iskorijeniti iz ljudskih umova. Dodamo li k tome golema zemna bogatstva ove države, sve odjednom postaje kristalno jasno – zar ne?

Kako je Ukrajina dobila današnje granice.

Ukrajina je do raspada SSSR-a bila njen sastavni dio, a prije toga dio carske Rusije. Ako ne volite povijest, najlakše je odnos Rusa i Ukrajinaca usporediti s odnosom Hrvata i Srba s jednom velikom zadrškom, većina Ukrajinaca je pravoslavne vjere i govori ruskim jezikom, a teritorija današnje Ukrajine se većinom može zahvaliti ruskim carevima i vodstvu SSSR-a, uključujući i Krim koji je Nikita Khrushchev odvojio od Rusije i dodijelio ga Ukrajini bez ikakve javne rasprave i želje samih Rusa, ne tako davne 1954. Pogledamo li priloženu zemljopisnu kartu spomenute države vidjet ćemo da je istok Ukrajine do 1918 bio dio Rusije, te da je imao naziv Novorosija ili Nova Rusija, dok je veliki dio središnje Ukrajine poklon ruske carice Katarine druge 1795. i nosio je ime Malorosija ili Mala Rusija. Galicija i Zakarpatija je Staljinov poklon 1940. i 1945. kao i Bukovina i posebno Južnaja Besarabija ili Južna Besarabija, dio južno od Odese, grada koji je izvorno pripadao Novoj Rusiji u kojoj uglavnom žive Rusi.

Ako vam još uvijek nije jasno.

Sjedinjene Američke Države su tijekom 2014. organizirale i izvele puč u Ukrajini te su legalno izabrane vlasti zamijenile marionetskim neo nacističkim sluganima koji su državu opljačkali i prezadužili. U očima Amerike koja je NATO pretvorila u gospodarski pakt u kojemu kraljuje elita vojno-industrijsko-obavještajno-medijskog štiha, Ukrajina se trebala naoružati do krajnjih granica, a oružje je trebalo dospjeti u ruke onima koji žele iskorijeniti sve one koji rado govore ruski jezik ili simpatiziraju Rusiju.

Tko hebe EU – izjava Karen Nuland koja je bila glavna organizatorica Majdana o tome koga će SAD postaviti na pozicije vlasti u Ukrajini.

Reanimacijom Banderista i SS bataljuna i pukovnija poput Azova se dodatno zakuhala stvar, a s obzirom na krvavu povijest i iživljavanje kvislinga pod vodstvom Stepana Bandere tijekom Drugog svjetskog rata nad Židovima, Poljacima i poglavito Rusima, dvije istočne pokrajine Ukrajine pod nazivom Lugansk i Donjeck su se separirale od Kijeva kako bi izbjegli novi povijesni masakr. No u tome nisu uspjele, naime osam godina te pokrajine su pod stalnim ukrajinskim napadima, a Zapad je nastavio lagati o tome što se u Ukrajini događa i kako NATO aktivno sudjeluje u obuci i naoružanju nacista u toj zemlji kojima je glavni cilj uništenje Rusije.

Vrhunac svega je izjava ukrajinskog predsjednika Zelinskog da njegova zemlja razmatra stvaranje nuklearnoga arsenala kako bi se nosila s Rusijom, a finalni čavao u svemu je odbacivanje ugovora iz Minska od strane Kijeva i mirnom rješavanju problema početkom veljače ove godine. Drugim riječima Kijev se odlučio na vojno rješenje zbog čega je masovno prebacivao vojsku i oružje na jugoistok zemlje, nedugo nakon toga Putin priznaje odvojene regije kao samostalne republike, a nakon toga s njima potpisuje ugovor o vojno-sigurnosnoj suradnji i ostatak je povijest.

Unatoč činjenici kako Rusi ne koriste taktiku “spaljene zemlje” niti “tapetnog bombardiranja” kako su to Ameri činili godinama u nesretnim zemljama Bliskoga istoka i Afrike, Zapad ne posustaje s propagandom s kojom bi Goebels bio ponosan. Iako zapadnjački političari tvrde kako Rusija gubi rat, kako je vojska Ruske Federacije slabo opremljena, slabo istrenirana, te da Rusi siluju, ubijaju i pale sve što im se nađe na putu (Bucha efekt), činjenica je kako te iste političare ne interesira pobjeda Ukrajine već borba do posljednjeg Ukrajinca i Ukrajinke kako bi se u potpunosti dobio medijski rat nad vlastitim stanovništvom i kako bi se bez prigovora provela deindustrijalizacija i raspad EU gospodarstva započet nametanjem najvećih mogućih sankcija Rusiji i de facto šah mat ujedinjenoj Europi koja ostaje bez energenata, bez osnovnih živežnih namirnica i bez industrijskih sirovina na kojima se zasniva ekonomska moć Europe. Sjedinjene Države tako eliminiraju najvećeg i najbližeg protivnika, a navodnog saveznika. Onoga trenutka kada EU propadne, američka elita dobiva veliku i u potpunosti ovisnu koloniju kojoj će moći sisati krv na slamčicu dok će raja nakon hladnoga tuša uzvikivati:

Eto ti na Putine!

S druge strane, ako već trebam dobiti relativno objektivnu sliku o tome što se događa u Ukrajini tada ću i te kako pozorno poslušati što ima za reći nekadašnji UN inspektor za oružje i vrhunski vojni analitičar bez političkog sponzora – Scott Ritter koji je jednostavno zaključio prije četiri dana:

U narednim danima ćemo vidjeti 5.000, 10.000, ukrajinskih vojnika opkoljenima od strane Rusa bez mogućnosti uzmaka, s mogućnošću predaje ili umiranja. To je realnost ovoga rata. Ovaj rat će završiti u potpunosti u korist Rusije i Zapad će se morati nositi s tom činjenicom. Putin je također rekao kako neće biti pregovora, Zelinsky može sjediti i razgovarati sa zapadnjačkim medijima, o ovim i onim potrebama Ukrajine, no to nije važno, jer uskoro slijedi potpuna predaja koju će Rusi diktirati Ukrajincima, to je realnost.

U drugome intervjuu Ritter kaže sljedeće:

…Mi smo tijekom 1991. u Iraku pobili jako puno iračkih civila, sravnili smo sa zemljom svu civilnu infrastrukturu, ali znate li što Rusi nisu napravili u ovom vojnom sukobu?

Rusi u Ukrajini ne uništavaju telefonske tornjeve, ne ruše internetske veze, nisu razorili željezničke pruge i autoceste. Dozvolili su Ukrajincima da slobodno putuju, dozvolili su ukrajinskom predsjedniku da ima video konferencije s Američkim kongresom, Britanskim parlamentom i EU s NATO-om. Video konferencije u kojima ne samo da je povisio svoj status kao lidera već s kojima je generirao milijarde dolara vojne pomoći vojski Ukrajine s kojom se ubijaju ruski vojnici.

Dakle potreba i imperativ uništenja interneta u Ukrajini je stvaran, no Rusija to nije učinila!

Zašto?

Zato što Rusija ne vidi i ne vodi rat kao što smo mi vodili rat u recimo Iraku. Rusija vodi spacijalnu vojnu operaciju, ljudi se mogu smijati ovim riječima jer da je u pitanju stvarni rat, Ukrajina već danas ne bi postojala, nestala bi s lica zemlje, ne bi je mogli prepoznati. Na žalost, sve vodi k tome, jer način na koji su se Ukrajinci odlučili braniti, sa stavljanjem vojnih postrojenja uz stambene objekte i infrastrukturu, ta civilna postrojenja se bombardiraju i uništavaju, a zbog toga umiru ljudi – civili.

Ali originalni ruski pristup je bio iznimno mekan i obziran, oni nisu koristili rusku doktrinu nadmoćne vojne sile, goleme resurse topništva koje uništava sve pred sobom, niti su koristili masovne tenkovske napade koji gaze sve pred sobom, to nisu činili. Već su upali s lako naoružanim pješaštvom čiji su oficiri pokušali pregovarati s lokalnim vlastima o mirnom prolazu kroz teritoriju te su lokalnim vlastima govorili – mi nismo prijetnja samo prolazimo kroz vaša sela i gradove. Vjerujem da je takav pristup predložen (Putinu) od strane obavještajnih službi Ruske Federacije.

Kruže glasine kako je Putin dao uhititi nekoliko obavještajaca koji su preporučili takav pristup, jer Rusi nisu dobro primljeni i Rusi su izgubili jako puno ljudi jer nisu prvo pucali, a potom razgovarali. Stvar je u tome da ni nakon svega Rusi nisu promijenili svoj pristup, a to je da ne žele uništiti i pokoriti Ukrajince već uništiti naciste, demilitarizirati Ukrajini i nanijeti minimalnu štetu, a mi imamo pisane naredbe ruske strane koje efektivno potvrđuju takvo stanje.

Na žalost u pitanju su vojne borbe i vidimo uništenje, civilne žrtve i zbjegove izbjeglica. To su užasavajuće posljedice ratovanja, zbog toga UN pokušava zaustaviti svaki ratni sukob i zbog toga se smatra kako je vojna opcija zadnja i krajnja opcija kada drugih više nema. Rat je grozan, rat je užasavajući. Nitko pri zdravoj pameti ne želi slaviti rat niti ga ohrabrivati, ali on se upravo sada događa. Trebamo shvatiti kako su Rusi učinili sve što je u ljudskoj moći kako bi minimizirali štetu na ukrajinskim civilnima i ukrajinskoj civilnoj infrastrukturi. Također možemo vidjeti kako su Rusi prije početaka vojnih operacija transportirali civile iz spornih područja kako bi ih poštedjeli od eventualne pogibje, a to je u skladu s poveljom UN-a i međunarodnim humanitarnim zakonima i jedini način kako se smiju voditi vojne operacije. U slučaju vođenja vojnih operacija u nekome području, sukobljene strane moraju izbaviti civile iz toga područja prije početka sraza, jer ako to neka strana ne napravi, tada ih de facto koristi kao ljudski štit.

Pogodite tko nije evakuirao civile iz područja vojnih sukoba?

I sada konačno dolazimo do potpuno drugačijeg pristupa ovome vojnome srazu od onoga kojeg imaju Rusi. Naime Rusi se prema civilima odnose s poštovanjem, dok ukrajinski nacisti vide svakoga civila, svakoga gradonačelnika ili načelnika lokalnih zajednica koji je miroljubivo komunicirao s Rusima kao suučesnike koje treba ubiti, i da njih se ubija i uhićuje. Rusi su civilima davali male pakete hrane sa znakom ruske vojske, davali su im isto označena sljedovanja suhe hrane jer su civili bili gladni i u zbjegovima, no po razmišljanju ukrajinskih nacionalista i nacista to je nedopustivo i to je kriminalno djelo. Tko god je primio takav paket se smatra suučesnikom u ruskom napadu na Ukrajinu i zbog toga je ubijen na licu mjesta.

Ovo je vrlo važno znati ako govorimo o onome što se dogodilo u Buchi, također moramo znati da ljudi žele pobjeći iz ratnih zona jer je to racionalno razmišljanje, nitko se ne želi naći u centru pucnjave. Nitko ne želi biti između dvije vatre, zbog toga danas imamo na milijune ljudi koji bježe ka Europi kako bi izbjegli ratišta. Ti ljudi koji bježe zbog svije brojnosti stvaraju drugu vrstu krize, izbjegličku krizu.

NATO ima usvojeni paragraf pet u kojemu stoji ako jedna članica NATO biva napadnuta da je to kao da su sve članice napadnute i da će jedna drugu braniti, no do toga nikada nije došlo jer je to samo za pokaz i za show, no također imamo i paragraf četiri u kojemu stoji kako članice mogu međusobno komunicirati i odlučivati po pitanju neposredne opasnosti ili sigurnosne ugroze, bez da ih itko vojno napada. Taj paragraf je omogućio napad na Srbiju, Libiju, Irak, taj paragraf je opravdao Afganistan. Danas Poljska i baltičke države koriste taj isti paragraf kako bi odlučili što mogu napraviti u Ukrajini.

Ako krenu otvoreno na Ukrajinu, izgubit će status zaštite iz paragrafa pet, i otvoreni su napadu Rusije bez da se ostatak društva okrene na njihovu stranu. No i te kako ih se može namamiti uz pomoć članka četiri, te se sada aktivno obavljaju dogovori o stvaranju aktivne izbjegličke buffer zone u zapadnoj Ukrajini kako ti svi ljudi ne bi bježali u Europu, već bi ih se zaštićene držalo u zapadnoj Ukrajini. Za takvo što bi NATO članice trebale poslati svoje vojnike na tlo Ukrajine. Isprva se smatralo kako je to suluda ideja, jer ako NATO takvo što napravi, Rusija će automatski reagirati, a to znači direktan sraz nuklearnih sila. Kako rat sve više napreduje na Zapadu misle kako je to moguće izvesti, te da prvo treba biti puno gore kako bi se na koncu stanje popravilo. Zapravo mnogi smatraju kako EU očekuje još veći pritisak s izbjeglicama, a s tim će se stvarati i sve veći pritisak da se situacija riješi.

Još jednom takva odluka bi mogla izazvati direktni vojni sraz s Rusima.

A sad dolazimo do Buche.

Buchu su držali Rusi. Znate, ja vam neću ovdje držati prodike kako je Rusija perfektna, moja iskustva s vojskom su takva da ne postoji perfektna vojska, jer su vojske sastavljene od ljudskih bića, a najgore stvari koje smo imali priliku vidjeti, su napravili ljudi ljudima. Ratovanje je u stvari organizirano ubijanje ljudi. Srećom to je nešto što ljudima pada teško i na što se ne odlučuju bez ikakve primisli. Da bi ljudsko biće krenulo u rat i bilo spremno ubiti drugo ljudsko biće, potrebno je upasti u takozvani combat mode, da bi se to postiglo treba dehumanizirati neprijatelje, jer inače čovjek nije u stanju pucati u drugo ljudsko biće bez osjećaja žali ili kajanja. Da bi se ratne operacije pravilno izvele oficiri moraju pomno pratiti svoje ljude da ne bi prekoračili mjeru i ne bi počeli pucati na sve živo bez ikakvog smisla i povoda. Rat je ubijanje ljudi, no ne besmisleno ubijanje ljudi i svakako ne van vojnih operacija.

Ubojstva civila u ratu su nedopustiva kao i u miru. Na žalost u modernim ratovima na jednog vojnika stradava najmanje jedan civil, to je strašna činjenica o kojoj moramo razmisliti.

Ukrajina je užasna no razmjeri su drugačiji, na sedam vojnika stradava jedan civil.

Zašto?

Zato što Rusi napadaju Ukrajinu no kontroliraju se, s druge strane ukrajinska vojska svoja postrojenja stavlja uz civilnu infrastrukturu, među civile, prisiljavajući tako Ruse na rušenje stambenih grada, na baraže topničke paljbe po civilnim zgradama. Brojke civilnih žrtava bi bile još niže da se Ukrajinci drže međunarodnih zakona i obaveza o vođenju vojnih srazova i izbavljivanju civila iz ratnih žarišta.

Razlog zašto ovo govorim je jer imamo dva različita razmišljanja, s jedne strane imamo razmišljanje, pokušavamo spasiti civile i civilnu infrastrukturu, s druge strane imamo one koji razmišljaju, tko surađuje s Rusima će biti ubijen. O tome su (Ukrajinci) na dugo pisali, snimili su takva stajališta, njih se drže. Vratimo se na Buchu, Rusi su je držali i odlučili su se povući. Iako su Rusi bili tamo nekoliko tjedana izjavili su kako su imali dobre odnose s lokalnim ljudima, te da su odnosi bili mirni i da su ljudima podijelili pakete njihove vojske s hranom. Čak su imali i sustav razmjene, suhe racije ili vojni paketi hrane za svježe mlijeko, jaja i brašno. Ta razmjena se događala sve do trenutka dok Rusi nisu napustili Buchu. Onoga trenutka kada su Rusi napustili Buchu, svi oni koji su se upuštali u takvu razmjenu s Rusima su smatrani kao suučesnici u napadu na Ukrajinu. Mi to znamo jer je Državna policija objavila kako kreću čistiti Buchu prvoga travnja s namjernom odstranjivanja ruskih kolaboratora.

Razumijete li što vam govorim, ovo je potpuno suprotni pristup od onoga kojeg imaju Rusi, sve tretiraju s poštovanjem, civilima ne žele nauditi, s druge strani ukrajinski nacionalisti smatraju da će ubiti sve one koji surađuju s Rusima. Postoji snimka političara na visokoj poziciji koji je zapovjedio stanovnicima Buche da ostanu u svojim domovima dok traje operacija državne policije, čišćenja njihova mjesta. Također im je rekao da ne paničare, zašto? Zato što su se ljudi prepali jer je policija išla ulicu po ulicu i ubijala je ljude na ulici, provaljivala je u kuće ljudi koje je smatrala kolaboratorima te im je presudila na licu mjesta. Mi to znamo, ne samo po objavama i snimkama najava, već imamo i stvarne dokaze u obliku video snimki te iste operacije. Mi imamo snimku ukrajinske policije, naročito članova Azova koji ponosno tvrde kako idu na safari, a to je propaganda uz izvrtanje jezika, dakle imamo ukrajinsku specijalnu policiju za koje je operacija u Buchi bila safari i osobe koje su bile ponosne na čistku Buche od ruskih suučesnika, a čišćenje znači ubijanje. Oni to čine, a onda idu naokolo i snimaju mrtve ljude uz tvrdnju kako su to napravili Rusi. Većina ubijenih na rukavima ima zavezane bijele krpe, što je značilo da nisu prijetnja, pored gotovo svakoga tijela se nalazi zeleni paket suhe ruske vojne hrane. Treća stvar, kada nisu imali bijelu krpu na rukavu, s njom su im bile zavezane ruke na leđima, ovi ljudi su hladnokrvno ubijeni. Ubijeni! Nisu ih ubili Rusi, već su ih ubili Ukrajinci. Unatoč svemu imamo propagandi spin, spin je u direktno oprečan činjenicama. Svi forenzički podaci upućuju na to da su Ukrajinci krivci za masakr u Buchi. U to nema sumnje.

Gledajte ne želim biti predetaljan s opisima no, ja sam vidio jako puno mrtvih tijela, ubijete li nekoga 19.03., ostavite to tijelo na ulici na proljetnom vremenu do drugoga travnja, ta tijela neće izgledati kao ova što vidimo u Buchi. Tijela mrtvih ljudi se s vremenom napušu toliko da im se na grudnom košu istrga odjeća, nakon toga tijelo eksplodira, a to je odvratno, užasavajuće, za povraćanje, ali to nikako nije ono što smo vidjeli na TV-u iz Buche. Ono što vidimo u Buchi su svježe ubijeni ljudi.

Još jedan dio dokaznog materijala nam dolazi od strane meksičkog novinara koji je imao priliku izvještavati o Buchi na taj dan iz samoga mjesta i on je detaljno zabilježio svježu tekuću krv koja se još nije skorila i koja je još curila iz upucanih ljudi na ulicama. On je sam izjavio kako su u pitanju svježe ubijeni ljudi, a ne tijela ubijenih 19.03. Ti ljudi su ubijeni prvog travnja, od strane ukrajinske državne policije. Unatoč svemu imamo predsjednika SAD-a koji tvrdi kako je u pitanju ratni zločin kojeg su počinili Rusi, te da Vladimira Putina treba donijeti pred lice pravde i suditi mu u Hagu. Sve ovo je propagandni rat koji ne nalikuje ni na jedan drugi rat koji sam do sada imao priliku vidjeti. Ne samo da se manipulira javnim mišljenjem, ne samo da se manipulira s javnošću, ne samo da se izmišlja razlog nastanka ovoga rata, već se otvoreno laže o ubijanju ljudi što nas čini sudionicima u zločinu. Pri tome mislim na nas Amerikance, jer je sve te izjave dao američki predsjednik.

Bitka za Staljigrad je odličan primjer onoga što Rusi primjenjuju u Ukrajini.

A sada moramo malo porazgovarati o izjavama da Rusija gubi rat. Od davnina kretanje po vojnom polju i zavaravanje protivnika osigurava pobjedu neke vojske. Vidjelo smo to od Filistejaca do Napoleona. Ako netko ima veliku vojsku on može neprijatelja prikovati na jednome mjestu dok nadmoćnija strana manevrira po polju i dalje onemogućava svoje protivnike. Lažni napadi, su uobičajena vojna strategija o tome se uči na vojnim akademijama. To je svima dobro znana činjenica. Također su poznati i lažni manevri, cijeli niz varki na terenu kako bi se zaveo neprijatelj i kako bi se ostvario željeni cilj. Na takav način se raspršuju neprijateljske snage i onemogućava ih se u protunapadu jer se moraju rastegnuti i ukopati na mjestu, jer nemaju drugu opciju. Nakon oblikovanja ratnog polja, onaj koji je započeo taktičko varanje neprijatelja može stiskati neprijatelje i polako izolirati dijelove neprijateljske vojske u odvojena okruženja iz kojih ne može pobjeći. Naravno nakon toga se neprijateljske snage uništavaju. To je jednostavno objašnjenje Napoleonskih ratova i Napoleonove vojne strategije. Ta strategija je jako dobro djelovala i u Drugom svjetskom ratu, s masivnim manevrima vojski preko velikog zemljopisnog terena. Sovjeti su to na području okupirane Rusije jako dobro koristili protiv nacističke Njemačke.

Pogledamo li Irak, u zaljevskom ratu smo mi Amerikanci koristili lažne manevre da bi prevarili neprijatelja, razlog zašto ovo spominjem je jednostavan, u pitanju je vojna znanost, jednostavna strategija. Također nam je poznato da su jedni od najboljih vojnih stratega današnji ruski oficiri, oni imaju najbolje vojne škole, najbolje učitelje vojne strategije, iako se mi prema njima ponašamo kao da su djeca u vrtiću. Oni imaju jedne od najbolje obučenih oficira na svijetu, bolje od naših, a zašto su njihovi vojnici bolji od naših? Zato što zadnjih dvadeset godina nisu razvaljivali vrata po kućama u Iraku kako bi ubili neku iračku obitelj, ili pak puzali po planinama Afganistana kako bi upucali nekog jadnog kozara Afganistanca, jer to su upravo radili naši vojnici. Mi više ne znamo kako se vode velike vojne operacije mi smo to zaboravili. Ja sam znao kako se to radi, ali više ne, ja sam bio vojno lice, ratovanje mi je bilo poziv, mislio sam da sam bio dobar u tome, dokazao sam se u zaljevskom ratu. Ono što želim reći je da mi danas na to nismo spremni, barem ne onako na način na koji su to spremni Rusi. Naši analitičari gledaju ono što se događa u Ukrajini, puno premještanja s ruske strane, puno malih crvenih strelica koje predstavljaju kretanje njihovih manjih jedinica, on vide pogođenu kolonu, ovdje, uništenu ondje, vide video snimku tri četiri spaljena ruska tenka, vide ubijene ruske vojnike, jer znate rat je ubijanje, ništa drugo, dakle oni vide te male crvene strelice Rusa koji su dobili po pljusku ondje, pljusku ondje, no zaboravljaju gledati u veću sliku, u velike pokrete jedinica u velike strelice.

U Kijevu je stacionirano na stotine tisuća ukrajinskih vojnika, da Rusi nisu fingirali napad na Kijev nikada ne bi uspjeli napraviti takav prodor u istočnoj Ukrajini i na jugu. Zbog toga su Rusi poslali 40.000 vojnika točnije prijeteću ali nedovoljnu količinu svojih trupa iz Bjelorusije na Kijev kako bi vezali sve te silne ukrajinske vojnike na tom području dok ne završe s istokom zemlje. Za to vrijeme Rusi su poslali 30.000 vojnika na Odesu u kojoj se nalazi 80.000 vojnika Ukrajine i lažnim napadom ih vežeš na to mjesto. Sve te ukrajinske trupe su onemogućene u manevru one su zapale u tim područjima, a Rusi i dalje napreduju kako su i zamislili točnije oslobađaju Donbas od Donjecka do Luganska a tu se vode jedne od najtežih bitaka jer su Rusi izabrali strategiju direktne borbe na blizu kako bi se onemogućio premještaj ukrajinske vojske duž linije fronte. I tamo su Rusi uspjeli blokirati ukrajinsku vojsku no polako stežu obruč sa sjevera i juga u pozadini bojišnice kako bi ih opkolili. Za vrijeme tih manevara Rusi su napravili prirodan most između Krima i Rusije te su osigurali i napravili buffer zonu prema Odesi.

Ključ svega je Mariupol. To je jedini grad za kojeg se Rusi bore. Trebali bi se zapitati zašto je to tako?

Zato što je on jedini i važan!

Svi ostali gradovi su nevažni, nije ih potrebno napadati i zauzimati. Rusi neće napasti na Kijev, grad od 1,6 milijuna stanovnika s 50.000 vojnika, ne neće, i što su oni napravili. Okružili su Mariupol i napali ga sa svih strana. Oni su doveli taj grad u groznu, stravičnu situaciju, no to je bilo vojno gledano prijeko potrebno. To je prva faza, formiranje bojnog polja i njegova priprema, a nakon toga izvedba te faze. Pogledajte što su Rusi napravili, oni su uništili gotovo sve ukrajinske rezervoare nafte, ne želim se smijati no morao sam to napraviti jer kako će se kretati ukrajinski tenkovi ako nema nafte? Kako će se kretati ukrajinski teretnjaci ako nema nafte? Što je tenk bez goriva? Mrtvački kovčeg. Što je teretnjak bez goriva? Još jedan mrtvački kovčeg! Rusi su uništili sva ukrajinska skladišta streljiva! Što je topništvo bez streljiva? Pozivnica za uništenje! Rusi su uništili ukrajinsku vojnu opskrbu vodom i hranom. Stoga, što je gladan i žedan vojnik? Odgovorit ću vam, on je ili ratni zarobljeni ili mrtvac!

Dakle Rusi su oblikovali ovu bojišnicu uskraćujući Ukrajincima pravo na manevriranje, oni su ih onemogućili u svemu. Rusi su s lokalnim manevrima ostvarili sklapanje veće slike i oblikovali su bojno polje onako kako im odgovara i kako su prvotno planirali.

Druga faza slijedi i to je opkoljavanje ukrajinskih trupa koje su ostale bez streljiva, goriva, hrane i vode. Ukrajinci ne mogu izvoditi nikakve vojne operacije, mogu pokušati probiti barijeru i pobjeći iz obruča, to i vidimo da se događa no ne uspijeva im jer su zaglavili, Rusi automatski uništavaju njihove konvoje iz zraka ili topništvom. Ukrajincima ne dolaze pojačanja, jer su te trupe blokirane u određenim gradovima koje su Rusi izolirali, i sada Rusi polako ali sigurno zatvaraju obruč oko većine ukrajinskih trupa koje se nalaze u Donbasu. Ukrajinci neće imati alternativu, mogu se predati ili umrijeti. Nakon toga Ukrajincima ne ostaje ništa, Rusi će moći diktirati kakve god uvjete žele i zato vam govorim da Rusi pobjeđuju i to je sasvim jasno. Ja ne interpretiram stvari na bojištu, ne tvrdim kao neki kako su Rusi pogriješili jer im je vrhovni ukrajinski zapovjednik skliznuo iz ruku, Rusi nikad nisu željeli uhvatiti Zelinskog, Rusi nisu fulali u zauzimanju Odese, njima to nikada nije bio plan, to su samo bile finte, kako bi onemogućili Ukrajince u manevrima.

Rusi pobjeđuju, oni će dobiti ovaj rat, vrlo, vrlo brzo.

Ako Rusija pobjeđuje, Ukrajina i NATO gube, no je li ponerizirani vrh piramide moći na Zapadu u stanju prihvatiti gubitak prilike za prelijevanje krize na područje Ruske Federacije ili će nakon zadnjeg Ukrajinca koji se želi boriti prebaciti sukob s Rusijom na teritoriju ujedinjene Europe?

O tome ćemo sa sigurnošću znati nakon finaliziranja druge faze u Ukrajini.

U nastavku Ritter objašnjava kako se u Mariupolu predala elitna trupa marinaca od preko 1000 vojnika, te da je to najbolja moguća sudbina ukrajinskih vojnika jer Rusi dozvoljavaju predaju. O ovome slučaju možete više saznati iz svjedočenja starijeg marinca 501 marinske brigade Ukrajinske vojske kojeg je objavila stranica South Front. Inače South Front je objektivno izvještavao i o Siriji tijekom najžešćih borbi s ISIL-om stoga ga mogu bez ikakve bojazni preporučiti i u slučaju Ukrajine. Najnovije vijesti iz Ukrajine također možete pratiti i na blogu The Saker, a želite li čitati objektivne vijesti iz svijeta, od srca vam preporučam SOTT.

Za kraj mi ne preostaje nego zaključiti kako postaje sve očiglednije kako se Zapad oprostio od razuma i diplomatske hladnokrvnosti, te da EU političari zaista ne vide dalje od američkih interesa, a američki interesi nisu i nikada neće biti EU interesi.

Zašto?

Zato jer su Sjedinjene Američke Države smještene na kontinentu Sjeverne Amerike okruženog s dva oceana, dok je Europa prirodno zalijepljena za Aziju s Balkanom kao prirodnim mostom između Istoka i Zapada, zbog toga je Balkan i proživio sve te silne ratove. Ako bismo gledali normalne i logičke geostrateške potrebe Europe tada bi Eurazijska suradnja i dobrosusjedski odnosi bili prioritet, no na primjeru maćehinskog odnosa prema Rusiji u zadnjih 300 godina i sadističkih odnosa prema Kini u zadnjih 150 godina, tada nemamo više što za dodati već se čudim beskrajnom umijeću samokontrole kod Kineza i pomirljivih tonova iz Kremlja, barem do 20.02.2022.

Sjedinjene Američke Države su same po sebi osuđene na propast, o čemu ću pisati u skoroj budućnosti. Carstva na umoru su poput ranjene zvijeri, tada su najopasnija i stvaraju najviše kaosa i uništenja. Stvaranjem kaosa točnije ratova i razaranja, magloviti vrh ponerizirane američke elite skida pogled s vlastitog propadanja i strvine koja već zaudara. Stvaranjem ratova i kriza u dalekim zemljama tvrdeći kako je u pitanju nacionalni interes, ponerizirani paraziti odlaži vlastitu propast i samourušavanje struktura moći koje su tako pažljivo slagali. U pitanju je svjetska trakavica koja je pokazala svoje pravo lice, žrtvovanje Ukrajine nije ništa novo, sjetimo se Koreje, Vijetnama, zaboravljene američke ekspedicije na Filipine, sjetimo se Kube i svih silnih krvavih prevrata u Južnoj Americi.

Ukrajina je zadnja crta koju Moskva nije smjela dopustiti jer je to značilo destabilizaciju Ruske Federacije i direktni napad na tu državu.

Veliki brat smatra da mu propadanje i komadanje Ukrajine može donijeti pobjedu u medijskom ratu i ušutkavanje eventualnih kritičara u EU koji još uvijek nisu zabili glave u pozadinu stričeka Sama. Murica će govoriti o ruskim ratnim zločinima, pozivati će na linč Putina, no ratovi se ne dobivaju medijskim lažima, a Europejci bi se lako mogli probuditi iz američkog sna tek kad cijeli Stari kontinent počne gladovati i cvokotati od zime.

Ukrajina nepovratno propada i raspada se pred našim očima. Novorosija će ovako ili onako biti integralni dio bloka kojeg vodi Ruska Federacija, a moguće nove republike koje će se odvojiti od Kijeva će pratiti put koji im daje najviše sigurnosti. Kao što je Ritter objasnio Zapad je već počeo ozbiljno govoriti o buffer zoni u zapadnoj Ukrajini. Uzmem li u obzir histerične izjave iz Bruxellesa, Bona, Pariza i Varšave, bojim se da nam se ne sprema ništa dobroga. Za sada je jasno da će EU potonuti u jednu od najgorih gospodarskih depresija, a ekonomska propast rijetko kada ne donosi i zveketanje oružjem. Najgore od svega je, kao i na primjeru Ukrajine, pri propadanju država umiru i pate mase nedužnih ljudi.

No koga briga za obične ljude, bogatuni, guzonje i plavokrni paraziti odavno trube kako nas je previše, kako nas se treba stanjiti jer se kotimo poput miševa. S takvima u vrhu se nikome ne može posrećiti, bez obzira živite li u Zimbabveu, Kanadi ili Ujedinjenom Kraljevstvu.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.