Autor: Ljubica Šaran

Prije nekoliko dana naša mila vlada je obavijestila poljoprivrednike i svekoliku javnost kako po najnovijim EU zakonima motike više ne smiju koristiti. Nakon burnih reakcija, od činjenica da je gorivo za traktore preskupo te da se većina povrtnjaka i voćnjaka u Dalmaciji i Zagori može opkopavati jedino motikom, političari su svojoj “jadnoj i neukoj” bazi objasnili kako “motika nije zabranjena ali ako se koristi neće donositi poticaje iz EU fondova” – što mu dođe na isto.

Neki su čak morali dodatno objašnjavati kako motika nije sredstvo za otklanjanje korova te da strateški plan zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) motiku nije predvidio kao potencijalno sredstvo za uklanjanje korova. ZPP, navodno priznaje samo mehanizaciju kao takvo sredstvo, pa svi oni koji budu kopali po svojim ekološkim maslinicima, vinogradima i vrtovima neće moći ostvariti pravo na novčane poticaje iz tako omiljenih i nedodirljivih fondova zajedničke europske države. Čak je i njemačko papagalo RTL zaključilo kako je apsurd zabranjivati motiku uz smiješnu ispriku.

Ne želim biti bezobrazna no ne preostaje mi ništa drugo osim zaključka kako je ovaj smrad od odluke još jedna odvratna ljiga u našemu zakonodavstvu s kojim se osiromašenim seljacima u nekada “lijepoj našoj”, a sada “očerupanoj njihovoj” smanjuje mogućnost ostvarivanja prihoda. Točka, nemamo što više raspravljati, možete prestati čitati ovaj članak i lupati glavom o zid zbog svih suludih psihopatskih mjera koje je donijela EU birokracija i koje mi moramo kao sve kolonizirane nacije, bespogovorno slušati.

EU ima samo jednu ulogu, slušanje američkih direktiva glede vanjske politike i obvezatno brzo osiromašenje europskih država kako bi veliki brat preko bare mogao s novonastalim zemljama trećega svijeta u srcu Europe činiti isto što i s rascjepkanom Bosnom i Hercegovinom ili s okupiranim Kosovom.

Motika je jednostavno i savršeno sredstvo za rad na našim škrtim krškim voćnjacima i povrtnjacima, maslinici nikada ne bi postojali da nje nema, nasadi loze nikada ne bi postojali da nje nema, raštika nikada ne bi rasla da nje nema, to su tradicionalne mediteranske biljke koje žive na škrtoj zemlji s puno kamena gdje je traktor ili bilo koja motorizirana kopačica nemoguća misija i suvišan trošak.

Unatoč svojoj efikasnosti, jednostavnosti i izdržljivosti koja zapravo odgovara istim vrijednostima naših težaka i seljaka, motika je ovoj priči namjerna žrtva, jer ljudima treba zabraniti sve što im može osigurati koricu kruha, onaj tko se sam može othraniti je opasna osoba, jer nije ovisna o psihopatskim nakanama, modernom aparatu represije u vidu beskrajnih zamršenih zakona i takva osoba neće prihvatiti “veliki reset” kojemu žudi Herr “Svrab von zadak” ili “striček Bill“, što znači takvih se treba otarasiti što prije, pa taman i uz pomoć motike, točnije njenom “zabranom” koja to navodno nije.

Prije nekog vremena pisala sam o nakani uništenja Europe i njenog visokog standarda, ta nakana je postao jasni akcijski plan s uzvicima psihopatskih političara, “sankcije Rusiji koštaju i koštat će nas no mi smo ih voljni podnijeti”. Takve i slične izjave su ništa doli propaganda kako bi se emocionalnim centrima empatičnih ljudi zablokirali racionalni centri, jer ako ljudsko biće može racionalno razmišljati tada se žedan može prenijeti preko vode i gladan preko motike.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.