Pod povećalom MW-a

Oči širom zatvorene

Za koji dan će se naša crkavica pretvoriti u eure, a mi ćemo shvatiti koliko smo siromašni i koliko malo novca imamo na raspolaganju.

Autor: Ljubica Šaran

Kada se u jednoj generaciji tri, četiri puta promijeni “domaća valuta” tada je kristalno jasno kako su dotični imali nesreću živjeti u zemljama koje su propadale i koje su izgubile financijsku samostalnost. Sa svakim mijenjanjem “papirića” koji život znače (naročito kad ih nemaš dovoljno) raja gubi komadiće duše. Ista stvar je kad si prinuđen izabrati između trošenja crkavice na ratu kredita ili djetetu za marendu u školi. Političari, bogatuni, medijski gurui, priležnice i plaćenici svih boja i oblika na probleme raje odgovaraju onako kako – najbolje znaju – svojski ignoriraju jad i čemer običnog ljudskoga bića, jer pobogu previše nas je i uglavnom smo si u glavu zatucali teorije zavjere.

Di su pare?

Ako imate nesreću da ste se rodili na brdovitom Balkanu, velike su šanse da vam je život prošao u besparici, stalnom borbom za koricom kruha, tragedijama otplata kredita i užasa saznanja da guzonje čerupaju sve što je moguće očerupati dok raja stenje pod modernim haračima.

Zapadnjacima je ovo vrijeme besparice, energetske krize i zveckanja oružja na marginama Europe – nalik na pravi pravcati horor. Balkanci s druge strane žive od krize do krize, a kad imaju koju godinu “mira” i mogu malčice odahnuti, pitaju se – koji ih “kijamet” čeka, sluteći na najgore.

Valjda nešto ima u našoj genetici, kažu DNK je najveći prirodni primopredajnik, antene su to koje ne mogu prevariti ni 21 godina organizirane propagande na kojoj bi pozavidio i sam Goebels.

Naučili smo, na vlastitoj koži, ako ti guzonja s vrha govori da je nešto bijelo, ma možeš sto posto biti siguran da je isto crno ili barem tamno.

Učili smo vjekovima pod bremenom Mletaka, Osmanlija, Ugara, Habsburga, nacista, fašista, plavih, zelenih, crvenih, crnih, svih onih koji su se Balkanom – prirodnim mostom iz Azije ka Europi i obrnuto – koristili kao vlastitom prćijom ne mareći za živalj koji im se našao na putu.

Tko god da je gazio raju na Balkanu, donosio je svoj novac, svoju valutu i naturao nam je vlastita pravila za život, vlastite norme i običaje, vlastite zakone, vlastiti jezik, vlastito pismo i vlastite zablude. No kola sreće se okreću i tko je jednom bio baja na našim prostorima, sada je samo spomen u povijesnim knjigama.

Ono što te ne ubije – ojača te.

Pogledamo li malo oko sebe, možemo vidjeti da se civilizacija golemim koracima mijenja na gore. Nestaju ljudske, obiteljske i moralne vrijednosti, mediokriteti su postali genijalci, idioti su postali mudraci, perverznjaci su postali moralni stup društva, pohlepnici zagovaraju očuvanje prirodnih resursa i ekologiju, nakaradne spodobe koje mrze ljude i koje smatraju da je raje previše tvrde kako žele očuvati naše kolektivno zdravlje, zaboravni i dementni starci prekrajaju povijest po napucima onih koji im pišu govore, prevaranti nam obećavaju bolji život dok prenose torbe pune opranog novca, krvožedne ubojice tvrde kako žele spasiti ljudske živote, pedofili ‘groomaju’ našu djecu s pozicija od moći, plaćenici izigravaju djelitelje pravde i vrhovne suce, zločinci pišu zakone.

Bome, ovaj put smo se odlučili na teške životne kolektivne lekcije.

I što mislite, kako nam ide?

Jesmo li išta naučili u sumraku civilizacije ili imamo oči širom – zatvorene?

Služe li nam oči samo za ukras?

Služi li nam mozak samo za uteg u glavi?

Služe li nam uši samo za hvatanje propuha?

Služi li nam srce samo za – sve veći broj “ničim izazvanih” srčanih udara?

Ja ne mogu odgovoriti na gornja pitanja, jer nije na meni. Svatko tko čita ovaj članak bi se sam trebao zapitati u koju kategoriju spada.

Neki možda slatko snivaju i dobro im je, no što je san dalji od stvarnosti, teže se probuditi, a kad se jednom snivač probudi, realnost mu nalikuje na noćnu moru iz koje ne može pobjeći.

Nekima je dobro dok traje, jer imaju sigurne državne plaće i penzije pa sve dok “kaplje” lova na račun izdržat će. No što nakon što više ništa osim računa ne bude kapalo?

Neke nije briga jer im “stari” ima zalihe i mogu “dernečit” do mile volje, no takvi zaboravljaju da se kolo sreće okreće i da ni jedan baja nije trajao dovijeka na našim prostorima.

Neki se ne usuđuju pogledati dalje od svoga nosa, jer istina je zastrašujuća i tjera ih na ludilo. Takvi obično prvi “padnu” jer ih istina “ćapi” za zadnjicu – kad se najmanje nadaju i ne pušta do zadnjega dana.

Neki smatraju da su se “osigurali” dovoljno za 15 generacija, da imaju toliko para da nikad više ne moraju prstom mrdnut. Isprali su lovu u stanove, kućerine, viletine, vikendice, sakrili su oprane pare u dionice, banke, investicijska društva i slično. No što će ti paćenici kad im lova ne bude vrijedila pišljiva boba kad jedino bude vrijedno ako znaš pomust kozu, othranit piliće i zasadit koji krumpir?

Neki smatraju da su bogom dani mesije, da im je suđeno vladati nad rajom koju treba držati na kratkome lancu. Što će takvi kad lanac nestane, kad raji pukne film i zakolutaju se oči? Hoće li im pomoći govori, prazna obećanja, laži, muljanja i političke spletke? Hoće li im pomoći “stranački statut”, “stranačka iskaznica” ili “politički i diplomatski imunitet”?

Možda ima još koja kategorija na koju sam zaboravila no to zapravo nije važno, važno je potaknuti čitatelje na razmišljanje, krajem 2022. koja označava civilizacijsku prekretnicu.

Kad god su velika carstva umirala za sobom su povlačila u propast ljude koji nisu bili u stanju vidjeti što se događa. Dovoljno je da se sjetimo antičkog Rima i njegove propasti.

Danas je situacija istovjetna, a možda i gora jer se radi o globalnoj civilizacijskoj traumi i previranju.

Američka hegemonija je na umoru, no promatramo li kako se ponašaju duboko ponerizirani sustavi, najgore su ranjene zvijeri koje znaju kako im nema spasa.

Sljedeća godina će biti još gora jer nas čeka polagano isušivanje resursa potrebnih za relativno blagostanje. Do sada smo živjeli na jeftinim ruskim resursima, zbog Ukrajine smo se odrekli tih jeftinih resursa i zbog toga ćemo istinski patiti. Ako nema ruskoga plina neće biti grijanja, neće raditi tvornice, neće biti posla. Ako nemamo ruskoga umjetnog gnojiva, neće biti proizvodnje hrane, ako nemamo jeftinih ruskih minerala i metala nema ni proizvodnje, sve staje.

Kako ćemo napuniti plinske rezerve do sljedeće zime bez Rusije?

Političari tvrde kako će nam trebati godine da nađemo zamjene za ruske energente. Što ćemo raditi do tada?

Kako ćemo održavati promet bez ruskih energenata kad nemamo dostatnih alternativa?

Kako ćemo održavati rad tvornica bez ruskih sirovina kad nemamo dostatnih alternativa?

Kako ćemo preživjeti s ruskim sankcijama i s političarima koji su nam stisnuli omču oko vrata i koji je polako još više stežu?

Čini se da je RT odlično sažeo ove probleme u jednom jedinom videu.

Pogledajmo ga.

U što smo se uvalili?

Naravno plaćenici su odmah zaključili kako Rusi tjeraju svoju zastrašujuću propagandu. Ja bih žarko željela da se nikada ni izbliza ne ostvare mračne prognoze iz gornjega videa. Voljela bih da sve ostane na propagandi, no bojim se da smo prošli točku bez povratka i da povratka na staro – nema.

Ovaj članak završavam sa isječcima najnovijih vijesti, a čitatelje molim da donesu vlastiti zaključak u skladu sa vlastitom slobodnom voljom.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.