Autor: Ljubica Šaran

Početkom 2018. na snagu je stupila zakonska regulacija (EU) 2015/2238 o “korištenju insekata za ljudsku uporabu”, naravno o tome niste čuli niti zuc s “uspaljenih” domaćih i stranih medija koji se “pale” samo na teme koje smiju i za koje su plaćeni. Nama je trebalo nekoliko mjeseci kopanja kako bi “iskopali” dobro skrivene regulative i katalog “nove hrane” u kojima se nalaze i kukci, poput larve buba tvrdokrilaca, crva, skakavaca i zrikavaca unatoč činjenici iz znanstvenog istraživanja u kojoj se pokazuje kako su insekti s farmi zaraženi s parazitima opasnim po ljude. Dobar tek ljudi!

Nedugo nakon zakonske regulative pod nazivom (EU) 2015/223 o “novoj hrani” čitaj običnom smeću, znanstvenici su se bacili na istraživanje potencijalnih rizika zaraze parazitima iz insekata uzgojenih na farmi. 2019. studija pod nazivom: A parasitological evaluation of edible insects and their role in the transmission of parasitic diseases to humans and animals, je ugledala svjetlo dana, no guzonje u Bruxellesu nisu prstom mrdnule i neće.

Da stvar bude gora, ista studija je naknadno objavljena i u glasilu Američke nacionalne medicinske biblioteke pod nazivom Pub Med i opet ništa. Iako bi bilo najbolje da sami pročitate spomenutu studiju, prevesti ćemo najzanimljiviji dio zaključka iste:

Paraziti su otkriveni u 244 (81,33%) od 300 (100%) pregledanih uzgajališta insekata. U 206 (68,67%) slučajeva identificirani paraziti bili su patogeni samo za insekte; u 106 (35,33%) slučajeva paraziti su bili potencijalno parazitski za životinje; a u 91 (30,33%) slučaju paraziti su bili potencijalno patogeni za čovjeka.

Drugim riječima jedna trećina insekata je zaražena parazitima koji su opasni po ljude. Zašto bi mi jeli takvu hranu? Kome je u interesu da jedemo takvu hranu? Zašto bi naši političari već osam godina uporno i kriomice radili na tome?

Odgovor je jednostavan – ponerizirana vrhuška želi sve kontrolirati uključujući i nas, a najlakše nas je kontrolirati ako nam se oduzme hrana na koju smo generacijski naučeni, hrana koju možemo sami proizvesti, hrana s visokim količinama kvalitetnih proteina, minerala i vitamina, hrana koja je lako dostupna i na koju nam “rastu zazubice”!

Parazitoze su iznimno opasne, kako po životinje tako po ljude! Stoka i divlji ulov zaražen parazitima se ne smije jesti nakon potvrde zaraze parazitima iz uzoraka mesa koji se daju na pregled. To nije ništa nova. Svaki lovac meso divlje svinje nosi na laboratorijsku analizu zbog moguće zaraze trihinelozom, isto je i s uzgajačima domaćih svinja. S druge strane nitko ne mari za jednu trećinu zaraženih insekata s farmi nove hrane. Da ti pamet stane!

Želite li više saznati o ovoj odvratnoj temi od koje ovisi naše kolektivno zdravlje, molim pogledajte sljedeći video.

Naravno neki od čitatelja će pomisliti da nam dva tri parazita ništa neće nažao učiniti, da imamo imuni sustav i jako dobre lijekove ako se, ne daj bože zarazimo. No zapravo bi se i te kako trebali – bojati takvih stvari. Evo zašto.

Još smo tijekom 2015. pisali o opasnostima zaraze parazitima, virusima i gljivicama, te činjenice da nam paraziti mijenjaju čak i DNK te da utječu na naše razmišljanje i ponašanje. U tom članku stoji:

Htjeli mi to ili ne mikrobi nas mijenjaju (mutiraju DNK), a to su radili i u našoj nedavnoj prošlosti kroz različite pandemije, ponajviše kuge, ebole i drugih bolesti koje su odnijele najviše života.

Dr. Dietrich Klinghardt, jedan od rijetkih slobodoumnih znanstvenika na planeti, čovjek koji se zalaže za istinu, u svojem radu o parazitima napominje kako ljudi s parazitozom i/ili kroničnom infekcijom mikrobima, često pokazuju psihu samih parazita s kojima su zaraženi. Ponašaju se ljigavo, dosadno, teško ih je tolerirati no zapravo takvi se nesretnici prvo trebaju probuditi iz polusna i kontrole nametnika kako bi se odlučili s njima boriti i izboriti, ne samo za svoje tijelo, već za svoj um.

U nastavku Klinghardtova rada stoji slijedeće:

„Mi se svi sastojimo od mnogih osobnosti, od mnogih majušnih „ja“ koji se pojavljuju i nestaju s vremenom. Kronične infekcije uglavnom nadjačavaju broj naših vlastitih stanica u poražavajućem omjeru 10 naprama jedan. Uglavnom 90% „oni – nametnici, paraziti, virusi, bakterije i gljivice“ a samo 10% smo zaista „mi.“ Naša svijest se sastoji od 90% mikroba i 10% nas samih. Naše razmišljanje, osjećaji, kreativnost, ponašanje, donošenje odluka, simpatije i antipatije su uglavnom stvorene na osnovu djelovanja mikroba u nama, 90% svih naših misli pripada hordama majušnih osvajača.“

Sigurni smo da su vam ovakve riječi iznimno teške za čitanje, možda vam se ovakve riječi čine sulude, prestrašne, nepodnošljive, lažne, uvredljive, bolesne i luđačke, no dozvolite sebi sumnju, da zapravo razmišljate s 90% onih drugih koji moduliraju vaše misli, da ne mislite svojom glavom, jer odlučite li dalje čitati ovaj tekst, odlučite li se na čišćenje organizma, tada ćete se osloboditi onih kojima je kontrola i povećanje broja/utjecaja jedini zadatak, sve do trenutka dok se toliko ne nakote da vas odvuku u grob.

Klinghardt nastavlja:

„Pacijenti često misle ono što nametnici i paraziti misle, oni žele stvari koje žele mikrobi, ljudi zaraženi, parazitima, virusima i mikrobima se ponašaju kao majušni osvajači, to moramo zapamtiti ako si želimo dobro. Naše misli su zasjenjene ponašanjem istih. Izbor hrane je najčešće upravo odraz onoga što oni žele. Velika želja za šećerom, nezdravom hranom, procesuiranom hranom, hranom s malim udjelom zdravih masnoća, hranom u kojoj se ne nalaze prirodni spojevi koji bi naštetili takvim napasnicima, to nije naš izbor to je njihov izbor. Pacijenti zaraženi mikrobima će odbijati pomisao da se njima takvo što događa, oni će odbijati tretmane ili pak testiranje na mikrobe, gljivice i viruse. Pacijent će učiniti sve što može kako sebe ne bi izliječio.“

Klinghardt dodaje:

„Virusi u nervnom sustavu najčešće uzrokuju CFS ili sindrom kroničnog umora, oni su najčešće prisutni u našem tijelu, no nakon što se tretiraju postaje nam samo malo bolje. Postoje dva najčešća razloga za takvo što, prvi je plućni crv, a drugi je kronična stafilokokna infekcija nosne šupljine. Tako nastale infekcije omogućavaju utjecaj na hipotalamus koji potiče sindrom kroničnog umora. Bakterije i mikotoksini omogućavaju i nastanak depresije koja se s vremenom pretvara u kroničnu depresiju ako se pacijenti ne žele liječiti. Liječenje od parazita često traje pola godine do godinu dana, no ne smijemo zaboraviti da sami paraziti stvaraju promjene u našem sustavu kako bismo postali ugodni domaćini. Pa ipak postoje prirodni tretmani koji nam mogu pomoći, jedna od njih je Mimosa pudica ili sramežljiva mimoza čiji ekstrakt je 30 jači od najboljih umjetnih lijekova. Dovoljno je početi s pola žličice koje se unose oralno dva puta na dan u prvom tjednu liječenja, te jednu cijelu čajnu žličicu unosa na dan tijekom tri mjeseca. Jedan od interesantnih pokazatelja da imamo parazite u tijelu je griženje noktiju. Parazite iz crijeva možemo otkloniti s aplikacijom kapsula BioPure sušenog češnjaka u kombinaciji s 100 miligrama artemisinina, i jedne čajne žličice fosfololipida koji se pomiješaju s čistom vodom te se apliciraju rektalno. Obično je dovoljno dva puta tjedno očistiti crijeva, i to u dva uzastopna dana. Rijetko tko zna kako je autizam povezan s parazitima crvima, svaki bio premaz u sebi ima DNK crva parazita. Pa ipak to je nešto što vam neće reći obiteljski liječnik, naročito ne kada vam preporuči kapsule s biopremazima.“

Znanstvena studija iz 2015. godine je otkrila kako današnja ljudska populacija u svojemu DNK ima oko 145 gena koji pripadaju biljkama gljivicama i bakterijama. Zapravo, potvrđeno je kako 145 gena u ljudskom DNK dolazi iz jednostaničnih organizama, dok se za 17 još uvijek ne zna čijeg su podrijetla i kako su se našli u našim građevnim blokovima.

Većina znanstvenika želi vjerovati kako su se takve genetičke promjene dogodile u prvim fazama razvoja životinja, no prije tri milijuna godina dogodila se nagla genetska mutacija koja je ugasila enzim za proizvodnju šećera u ranim hominidnim vrstama, što je zapravo dovelo do mutacije ili kako znanstvenici vole nazvati “nagle evolucije” i stvaranja nove vrste hominida u samo jednoj jedinoj generaciji.

Stanice životinja su prekrivene specifičnim tipom molekule šećera koju mi poznamo kao sialična kiselina. Te molekule su esencijalni dio svake stanične interakcije s drugim stanicama i većim okružjem, što znači da su one često prvi kontakt između stanice i opasnih patogena. Svi živući majmuni, osim ljudi, stvaraju određenu vrstu sialične kiseline koja se zove N-glukolilneuraminička kiselina ili Neu5Gc.

Do prije otprilike tri milijuna godina, hominidni preci su također nosili Neu5Gc, zajedno s drugim majmunima. Ali tada je genetska mutacija uzrokovala da se enzim, koji je bio zadužen za pravljenje Neu5Gc ugasi. Znanstvenici ne znaju što je uzrokovalo to gašenje i mutaciju, iako postoji mogućnost da je određeni nasilan oblik malarije napravio kaos na Neu5Gc, što znači da su hominidi bez te određene molekule imali određenu adaptivnu prednost.

Da bi kompenzirali gubitak Neu5Gc, neki hominidi su sve više počeli proizvoditi određene vrste sialične kiseline ili Neu5Ac. Što je još važnije, oni su počeli razvijati otpornost u njihovom imunološkom sustavu na Neu5Gc. Evolucijski biolog na Sveučilištu u San Diegu, Pascal Gagneux, je objasnio:

„Ovo se dogodilo otprilike u isto vrijeme kada su rani ljudi postali glavni predatori u svom okružju. Teško je biti u potpunosti siguran što se tada dogodilo jer evolucija radi na toliko simultanih stvari, ali promjene u sialičnoj kiselini su značile da su rani ljudi razvili imunološki odgovor na Neu5Gc, a kojeg je njihov obrambeni sustav počeo uzimati kao strano tijelo, nešto što se treba uništiti. Otprilike u isto vrijeme počeli su jesti crveno meso koji je glavni izvor Neu5Gc, što je još dodatno stimuliralo imunološki odgovor.“

Drugim riječima postali smo “jaki” i “opasni” s promjenama u DNK, tada smo postali glavni predator na planeti s jakim imunim sustavom. Nekome danas to ne paše. Muževni muškarci su toksični, ženstvene žene su “zaostale”, djeca koja se igraju na otvorenome i pentraju po drveću su “neodgojena” ili pak imaju kakav mentalni poremećaj.

Većina naše industrijske hrane sadrži kancerogene spojeve, a sad imamo i parazite iz odvratnih kukaca, no ako se slučajno brinete o tome što stavljate u usta i s čim se hranite, mogli bi vas proglasiti “pokondirenom tikvom” uz tvrdnju da ste mentalno bolesni.

Ovaj članak završavam pitanjem, jeste li ikada vidjeli guzonje da tijekom gala večera i primanja jedu kukce, travu ili zeleniš s travnjaka? Mi nismo, no kako je moguće da nama trube jedno, a sebi odabiru najskuplju wagyu govedinu, sočne jastoge i najbolju bijelu ribu. Jesu li i oni bolesni ili su kao i uvijek – dvolični i propovijedaju ono čega se ne drže!

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.