Autor: Ljubica Šaran
Razina histerije o klimatskim promjenama, povećanju globalnih temperatura i razine mora je dosegla vrhunac. Histerija je tolika da je Greta Thunberg postala svetica s počasnim doktoratom teologije jer je “zelena” agenda postala crkva modernog doba u kojoj će se moliti svi – htjeli ne htjeli. Tako barem hoće elita, tako bi htjele osobe poput Obame, Gatesa, Schwaba, Sorosa i sličnih. Unatoč tvrdnjama kako će nestati brojne povijesne luke, predivni otoci i nama poznata obala, ništa se ne događa, a nama se diže jedino šećer i tlak dok nam sole pamet.

Iako bi se u ovome članku mogli ozbiljno pozabaviti problemom klimatskih promjena, pokušat ćemo ga sabiti u par iznimno važnih činjenica da se previše ne maltretirate kad vas i onako maltretiraju svi po redu od lokalnih političara do velikih guzonja, bankara, EU komisije i Washingtona.

Kad smo već kod guzonja, američke guzonje uglavnom svi odreda trube kako će prastare obale nepovratno nestati jer se od industrijske revolucije povećava negativan učinak ljudske aktivnosti te da se stvara globalno zatopljenje u tolikoj mjeri da je topljenje leda na polarnim kapama proces koji je do sada povećao razinu mora za više od četvrtine metra. NASA tvrdi kako se na godinu razina mora diže za tri milimetra te da je ta razina dizanja sve veća i veća. National Geographic tvrdi da je razina dizanja mora 3,2 milimetra na godinu.

Četvrt metra ili 25 centimetara viša razina mora bi i te kako trebala biti vidljiva u povijesnim lukama te na arheološkim lokalitetima koji se nalaze na obali, zar ne? Jedan od najpoznatijih obalnih povijesnih spomenika je granitna stijena pod imenom Plymouth Rock na koju su engleski doseljenici prvi put kročili nogom na obalno tlo Sjeverne Amerike.

Ta stijena se nalazila na samoj obali i za svaki slučaj je označena godinom dolaska doseljenika tek 1715. godine da se ne bi slučajno pobrkala s ostalim okolnim stijenama na plaži.

Sama stijena je teška oko 10 tona unatoč razmišljanju o pravljenju pijedestala za istu kako bi posjetiteljima memorijalnog centra bila lakše vidljiva, ostala je ležati na plaži. Oko nje je iznikao spomenik koji je danas jedan od najposjećenijih u SAD-u.
Unatoč kuknjavi warmista, najpoznatiji obalni spomenik SAD-a je još uvijek na suhome, nije potonuo, nije poplavljen nije na dnu mora. Zapravo oko Plymouth Rocka se more može vidjeti tek za vrijeme velikih plima, kao što je to vidljivo na gornjoj fotografiji. Ništa se nije promijenilo od vremena puritanaca i prvih američkih doseljenika. Pa tko tu koga?

Jedan od glavnih strašila o globalnom zatopljenju i dizanju razine mora je bivši američki predsjednik Barack Obama, on je više puta uporo trubio kako će obale biti poplavljene te da će u skoroj budućnosti deseci milijuna ljudi biti raseljeni bezemljaši jer će im more ukrasti njihovu djedovinu. Unatoč propagandi Obama je kupio basnoslovno skupu vilu na obali niskoga otočića Martha’s Vineyard, koji bi prvi trebao biti potopljen ako je istina što Obama trubi.
Drugi serator, da prostite koji nas straši paklenim ognjem i topljenjem u brzorastućem moru je svima poznati Bill Gates, on je zajedno s bivšom ženom Melindom kupio ni manje ni više već vilu direktno na kalifornijskoj plaži.
Njegova “kućica na plaži” je toliko blizu mora da je dotiču malo veći valovi, ali Bill ne mari za to jer tko bi ulagao 45 milijuna dolara u nešto što bi se zaista moglo “potopiti” u skoroj budućnosti. Bill je serator prvoga reda. Je li vam se digao tlak, ako nije no siki riki dignut će se.

Najpoznatiji serator globalnog zatopljenja, “čovjek” koji je strašenjem raje o globalnom zatopljenju i povećanjem razine mora zaradio Nobelovu nagradu – Al Gore je još 2010. potrošio devet milijuna dolara kako bi kupio vilu na obali oceana, i mislio je da to nitko neće skontati.
Ala Gora je naslijedio John Kerry, propali političar i milijunaš koji je lovu uglavnom zaradio strašenjem raje s klimatskim promjenama i rastom mora. E pa i on je kupio viletinu od 11 milijuna dolara u blizini Baraka Obame na istome otočiću i to na samoj obali. Očigledno Kerry je još jedan lažac i muljator jer i njega nije strah da će potonuti.
Da zaključimo, ponerizcija društva je danas tolika, da političari, bogatuni i pokvareni muljatori mogu reći i učiniti što god požele, a da za to uopće ne odgovaraju. Ovo je njihov svijet, ovo je njihova prćija, mi smo samo trutovi i radilice koje treba upregnuti i iskoristiti.
I tako dovijeka.
Je li vam sada skočio tlak i šećer?
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Kategorije:Pod povećalom MW-a, PONERIZACIJA DRUŠTVA, ZEMALJSKE PROMJENE