Autor: Ljubica Šaran

Rijetko kada razmišljamo o povijesti, a još manje o “tuđoj” povijesti. Na žalost, neke točke u našoj prošlosti su prave prekretnice koje su imale i još uvijek imaju golem utjecaj na cijeli svijet. Dvije takve povijesne prekretnice su se dogodile u SAD-u tijekom 60-tih godina prošloga vijeka kada su ubijeni JFK i Bobby Kennedy. Sjedinjene Američke države se nikada nisu oporavile od njihova ubojstva, nije ni ostatak svijeta jer je “perjanica demokracije” postala sve ono protiv čega su se Kennedyjevi borili.

John F. Kennedy je bio 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Iako je rođen u bogatoj i utjecajnoj obitelji irskoga podrijetla, privržene katoličkoj vjeri i nauku, u kratko vrijeme je postao heroj svih potlačenih, siromašnih, nemoćnih i ugnjetavanih. U samo dvije i pol godine njegova predsjedavanja SAD-om (od 1961. do 1963.), obećao je puno toga i uspio u većini svojih plemenitih nauma:

Spriječio je vojno-industrijski kompleks u stvaranju nuklearnoga rata – tijekom Kubanske krize.

Osigurao je veća radnička prava, sigurne mirovine, socijalnu pomoć i zdravstveno osiguranje koje Amerikanci danas više nemaju zahvaljujući poražavajućoj politici Reagana i Busha starijega.

Uspio je sam dogovoriti sastanke s vrhovništvom SSSR-a te je 1963. dogovorio potpisivanje ugovora o prekidanju nuklearnih testova na tlu, pod vodom i u zraku sa Sovjetima.

Pokrenuo je nezaustavljivu promjenu u osiguravanju crnačkih prava, prekinuo je rasnu separaciju u školama, na fakultetima, u javnom prijevozu i počeo s preoblikovanjem američkog juga s naglaskom na empatiji i rasnoj ravnopravnosti.

Pokrenuo je brojne gospodarske programe s kojom je Afrika trebala postati samostalna i gospodarski neovisna. Nakon njegove smrti svi ti programi su prekinuti ili jednostavno – zaboravljeni.

Zagovarao je međunarodnu suradnju, poštivanje internacionalnih sporazuma, međunarodnih zakona uz smanjenje tenzija između SAD-a i SSSR-a te osiguranje trajnoga mira kako bi se društvo moglo okrenuti ka edukaciji, znanosti i prosperitetu.

Zagovarao je visoko školovanje Amerikanaca i njihovo zapošljavanje bez obzira na boju kože i spol.

Zagovarao je “trezveni državni proračun” sa smanjenjem obrambenih i vojnih troškova te raspodjelu sredstava za edukaciju, socijalne programe i javne radove.

Obećao je uništenje i zatiranje CIA-e, no ona ga je na koncu došla glave.

John F. Kennedy je smatrao kako SAD može opstati kao “predvodnica razvijenog svijeta” samo ako bude primjer ostatku svijeta, ne samo na gospodarskom planu već i u kulturalnom, znanstvenom i altruističkom dijelu. Shvaćajući da su Nesvrstani nastali jer je malenim državama bilo dosta stalne prijetnje nuklearnoga rata između SSSR-a i SAD-a te da je želja za suradnjom i ravnopravnošću jača od “ratne prijetnje”, Kennedy je pokrenuo niz programa suradnje s Nesvrstanima, a naročito sa SFRJ, te je kao vrhunac svega primio Josipa Broza Tita u državni posjet Washingtonu 1963. Vojno industrijskom kompleksu, CIA-i i svim drugim tajnim službama politika mira i suradnje nikako nije odgovarala, rat je “povećavao njihovo bogatstvo i moć”, s mirom se sve gubilo. Nešto se moralo promijeniti, i je.

JFK je ubijen u Teksasu krajem 1963., no njegovu politiku je nastavio mlađi brat Robert F. Kennedy koji je služio kao Ministar pravosuđa u kabinetu starijeg brata.

Robert je kao ministar pravosuđa jasno dao do znanja kako se s američkom mafijom mora obračunati, no CIA-i to nije odgovaralo jer su se “crni fondovi” ove američke tajne službe punili isključivo preko zarade od prodaje droge i oružja koji su organizirani s najvažnijim mafijaškim organizacijama u SAD-u.

Nakon ubojstva JFK-ja, Robert se odlučio kandidirati za predsjedničke izbore, naravno takvo što se nije smjelo dozvoliti jer su Amerikanci pokazivali gotovo uniformnu sklonost ka mlađemu Kennedyju bez obzira jesu li pripadali demokratskim ili republikanskim opcijama. Robert Kennedy je ubijem pred kamerama u Kaliforniji tijekom svog predizbornog govora, za smrt je opet optužen “usamljeni ubojica”, a Oswald i Sirhan Sirhan su javnosti prikazani kao krivci iako u njihovim “poduhvatima” ima više tajni nego li činjenica.

Na koncu je ostao treći brat, Edward M. Kennedy koji bi također postao novi američki predsjednik da nije imao “automobilsku nesreću” u kojoj je poginula njegova tajnica u hladnim vodama Martha Vineyarda. Ted je onemogućen u izboru za predsjednika SAD-a no postao je senator i na toj poziciji je ostao do svoje smrti 2009.

Ako mislite da je tu kraj tragedijama obitelji Kennedy, prevarili ste se. Naime sin JFK-ja, John F. Kennedy mlađi je glasio godinama kao bogati mladić koji uživa u lijepim ženama, zabavama i sportu, no John je nakon uspješne karijere odlučio pokrenuti vlastitu tiskovinu pod imenom George.

Nikoga nije brigalo što John radi jer je George nalikovao na “malo konzervativniji” Playboy, sa frivolnim i škakljivim temama koje su se vrtjele oko lijepih žena. George magazin uskoro postaje hit, no godinu nakon prvijenca 1995. u Georgu se pojavljuje sve više ozbiljnih tema.

Između ostalog Kennedy se fokusira na želju bogatuna za globalnom dominacijom, utajom poreza, špekulacijama i namjernim uplitanjem u politiku. Iako se magazin počeo baviti s političkim temama, on je postajao sve popularniji, a naklada je stalno rasla. Na jednoj od kasnijih naslovnica Kennedy je intervjuirao Billa Gatesa o gospodarskim špekulacijama, a još jedna dodatna tema je bila – razotkrivanje Hillary Clinton i njeno uhićenje zbog novčanih malverzacija.

Nakon što je demokratska stranka počela razmatrati Johna F. Kennedyja Jr. kao protukandidata Hillary Clinton za senatorsku poziciju države New York događa se još jedna tragedija, naime zrakoplov s kojim je upravljao JFK mlađi i u kojem se nalazila njegova žena i njezina sestra je pao u more pored, opet, otoka Martha Vineyard – naravno svi troje su poginuli pri tom padu.

Nakon toga nastaje zatišje, muškarci iz obitelji Kennedy su gotovo pali u zaborav, barem do korone, naime Robert. F. Kennedy mlađi, sin ubijenog Bobbyja je kao uspješan odvjetnik u više navrata uspio pokazati koliko je pandemija pogodovala farmaciji i političarima koji zagovaraju obavezno cijepljenje.

Nakon pisanja knjige o voditelju pandemijskih mjera dr. Fauciju, koja je postala bestseller, Robert Kennedy je oštro opleo po Billu Gatesu i njegovim opasnim namjerama, a nakon toga je šokirao demokrate s najavom kandidiranja za predsjedničke izbore. Robert F. Kennedy nema dlake na jeziku, nedavno je opleo i po CIA-i, stoga i ako prođe demokratsku kandidaturu sigurno neće postati novi američki predsjednik ma koliko ga Amerikanci poštovali.

I sada dolazimo do glavnog dijela ovoga poduljeg članka. Naime političari iz obitelji Kennedy su pokušali stvoriti SAD kojoj bi zavidio svijet, zemlju koja bi pokazivala svojim primjerom, no nakon svih silnih ubojstava, SAD je postala sve osim onoga što su Kennedy političari htjeli.

Mračna imperija koja srlja u propast i koja u propast želi povući i ostatak svijeta.

Teško je reći kako bi SAD danas izgledale da su Kennedyjevi ostali živi, no sigurno ne bi bila korak od provalije, dekadentna, rascjepkana, s dolarom koji gubi svoju snagu i s diplomacijom koju SAD koristi kao vrstu kažnjavanja kroz sankcije.

Kako bi stvarno znali tko su i što bili braća Kennedy, molimo pogledajte video koji smo preveli, riječ je pogrebnom govoru koji Edward M. Kennedy (Ted) drži u katedrali Svetoga Patrika u New Yorku nakon ubojstva njegova brata Roberta Kennedyja. Govor je svjetlosnim godinama daleko od današnjih političkih muljaža i “obraćanja javnosti”, u njemu se osjeća sve što ljudsko biće može osjetiti, od boli, patnje, smrti i užasa do nade, empatije, suosjećanja i ljubavi. Edward je u nekim trenucima gotovo plakao i jedva se suzdržavao pred kamerama, no zapravo upravo tako se danas i osjećamo – kao da nam jedino preostaje plakati jer je sve uništeno, a ono što nije uskoro će biti.

Tragedija obitelji Kennedy je toliko utjecala na našu modernu povijest, da gorke plodove psihopatskih nauma sve više osjećamo, a svijet za koji su se Kennedyjevi borili je postao mračna distopija prepuna jada i čemera. Kako god bilo, nada umire zadnja, jer nakon tame uvijek svane. No tamu treba izdržati i pri tome ostati čovjek bez preobrazbe u krvoločnu zvijer.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.