Search results for ‘julian assange

Julian Assange je heroj u ratu za istinu

Autor: Ljubica Šaran Ekvadorsko veleposlanstvo u Londonu je Julianu Assangeu onemogućilo pristup internetu, posjete njegova odvjetnika i prijatelja kako najpoznatiji “bjegunac” današnjice ne bi mogao objaviti “informacije” o slučaju Skirpal koje naravno […]

Kako su nas strašili – jesmo li išta naučili od pada “blizanaca” do korone?

Tko god je propitkivao oficijelnu naraciju globalnih moćnika o događajima koji su se odvijali u zadnjih dvadeset godina se po pravilu, i sve žešće, proglašavao “teoretičarom zavjere”. Dozvoljeno je isključivo dosadno i suhoparno “ponavljanje” informacija zapadnjačkih mainstream medija te rasprava unutar odobrenih parametara u skladu sa stanovištima vladajućih. Bilo kakvo odstupanje od propagande zvaničnih izvješća je postalo prijetnja, te su na scenu stupili plaćeni cenzori koji se iz petnih žila trude dokazati svoju neovisnost iako su na vlastitoj stranici objavili financijere iz dijelova vlasti i tajnih službi “velikog brata”. Takva “spiritualna sirotinja” pokušava iskriviti neposrednu prošlost kako bi ovce ostale prestrašene vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Kako bismo ukazali do kud su nas dotjerali od 2001. donosimo kronološki pregled “strašila” običnog puka.

Spas protiv korone je jedinstvena globalna vlada – poruka Henry Kissingera

Henry Kissinger je služio godinama kao državni tajnik i predsjednički savjetnik za nacionalnu sigurnost, no u povijesne knjige je ušao kao dizajner ratnih vojnih kampanja protiv Vijetnama, Kambodže i Laosa, te operacija postavljanja vojnih diktatura u Čileu i Argentini. Za svoj “neumorni” rad je dobio Nobelovu nagradu za mir, a pandemiju koronavirusa smatra prilikom za uspotavljanjem globalne vlade jer “čak se ni Trump s koronom ne može nositi sam na nacionalnoj razini”. Dok Kissinger ponavlja svoju mantru svijet pred našim očima se mijenja strahovitom brzinom.

Cenzura je karakteristika totalitarnih režima, a ne demokracije – život u Mordoru

Sjetimo li se SSSR-a za vrijeme Staljina, nacističke Njemačke za vrijeme Hitlera ili pak Italije za vrijeme Mussolinija sve tri države su imale razgranatu i dobro organiziranu mrežu cenzora koja je sprječavala protok informacija kako se isti totalitarni režimi ne bi urušili pod valom kritika i sveopćim građanskim neposluhom. Unatoč ustavima modernih zapadnjačkih država koje tvrde kako su uređene po najvišim demokratskim standardima, mi se opet nosimo s cenzurom. Kako je to moguće?