Dragi čitatelji, evo nas na pragu još jedne godine. Zajedno smo prošli puno toga, od uništavanja osnovnih ljudskih prava, standarda življenja, slobode govora i mišljenja, do prava na davanje kritike društvu – čiji smo svi mi osnovni dio. Uza sve što se danas uništava, par stvari je nemoguće umanjiti i uništiti, a to su: nada, mogućnost prilagodbe i otpornost.
Od povijesti možemo puno toga naučiti, no kako to obično biva – ljudi će napraviti sve što je u njihovoj moći kako se ne bi umarali s informacijama koje im nisu drage, koje ih uznemiruju i koje ih tjeraju na razmišljanje. Najlakše je biti nesvjestan opasnosti koji vrebaju na sve strane, pa čak i u vidu kolektivnih povijesnih lekcija koje nismo naučili i koje ćemo prije ili kasnije morati ponoviti, da ne bi pali razred.
Godinama pišemo o woke ludilu koje je zahvatilo nekada najbogatiju i ekonomski najrazvijeniju američku saveznu državu. Prije dvije godine Kalifornija je smanjila kazne pedofilima, prije tri godine pedofilija je u kalifornijskim školama postala “seksualna orijentacija”, a 2017. namjerno prenošenje HIV-a je prestalo biti kažnjivo. Još 2015. smo imali priliku vidjeti kako Kalifornija postaje Sodoma i Gomora odlukom vrhovnog suda ove savezne države kako se teško silovanje malenog djeteta (zbog velikih fizičkih ozljeda) ne treba strogo kazniti. Konačno moralno i ljudsko potonuće Kalifornije je napravljeno s prijedlogom zakona AB 2223 u kojemu se pod paravanom reproduktivnog zdravlja dozvoljava infanticid djeteta sedam dana nakon rođenja.
Elita zapadnjačkih centara moći ne trpi konkurenciju, neposluh i neovisnost, to najbolje možemo vidjeti u zadnjih nekoliko mjeseci i situaciji u Ukrajini. Najnoviji pokazatelji otporu takvome diktatorskom stajalištu dolaze iz Islamabada i poruke koju je poslao pakistanski premijer.
Čitatelji koji nas prate zadnje desetljeće su zasigurno primijetili kako smo prorijedili objave autorskih članaka u zadnje vrijeme, a od početka lipnja uopće ne objavljujemo. Cenzori koji nas svako malo blokiraju na Fejsu zasigurno misle kako su nas se konačno riješili te da se mogu prebaciti na naše kolege koji još uvijek pružaju otpor. Cenzore moramo razočarati, jer odustali nismo i uskoro se vraćamo.
S Matrixom smo puno toga naučili, no najvažnije je kako je dijeljenje informacija koje ne odgovaraju medijskom oligopolu i njihovim vlasnicima u sjeni, siguran put ka blokiranju, brisanju, shadowbanningu i cenzuri. Toga smo najviše postali svjesni na Fejsu i YT-u.
Već nekoliko dana Facebook nam onemogućava uređivanje vlastitog fan pagea, članke objavljujemo direktno s MW-a zahvaljujući ikonama za dijeljenje, no citate nismo u stanju objaviti jer je urednički dio potpuno nevidljiv. Isprva smo mislili kako je u pitanju greška, no sada nam je sasvim jasno kako je u pitanju još jedan perfidni način cenzure i baniranja. Kao i uvijek, morali smo problem cenzure riješiti kreativno, stoga od sada citate objavljujemo direktno na blogu jer druge mogućnosti nemamo.
Tijekom 2019. pred našim očima su se odvijale drame, tragedije i poneka komedija koja nam je nakratko uljepšala život, koji na žalost, postaje sve teži i teži. Osim osobnih želja za dobro […]
Autor: Ljubica Šaran Najnovije izvješće Međunarodnog instituta za financije je pokazalo kako je globalni dug tijekom prve polovice 2019. narastao za 7,5 bilijuna dolara, što znači da je ukupni dug dosegao cifru […]
Autor: Ljubica Šaran Matrix World je volonterski blog čije teme uglavnom predlažu čitatelji. Nemamo reklama, ne plaćamo oglase, nemamo sponzora, nemamo glavnog urednika, sami plaćamo domenu, nemamo nikakve mamce za privlačenje čitatelja […]
Matrix World 