
Od malih nogu nas uče kako smo sretni što živimo u parlamentarnoj demokraciji, da smo dio slobodarskog zapadnjačkog svijeta u kojemu se poštuju želje većine. Svake četiri godine izabiremo svoje političke prvake, u zemlji prava teče med i mlijeko, političari rade gotovo kao volonteri – teško zarađenu crkavicu dijele s najpotrebitijima, svakoga dana na posao stižu barem 30 minuta ranije kako bi se na vrijeme pripremili za časno obavljanje dužnosti, odbijaju povlastice i blindirane limuzine, koriste se javnim prijevozom i čuvaju svaki novčić koju su oduzeli svojim sugrađanima. Zapravo, tako bi trebalo biti – no nije, a kako biste sami došli do zaključka u kakvom društvenom ustroju živimo pročitajte ostatak članka.