Godinama se raspravlja o tome kako je registar silovatelja i pedofila obična sprdačina koja pruža osjećaj lažne sigurnosti, a koji ni na koji način ne smanjuje mogućnost ponavljanja nedjela ili pak pružanja zaštite potencijalnih žrtava. Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo su po tom pitanju zaglavile u pravoj zakonodavnoj noćnoj mori jer su se silovatelji djece i odraslih svugdje pozivali na ljudska prava i prava na očuvanje privatnosti. Pedofili svećenici će se samo prebaciti iz jedne župe u drugu, silovatelji vojnici će se samo prebaciti iz jedne vojne akcije u drugu i tako u nedogled. Njihova privatnost je važnija od svega, no recimo privatnost turista koji posjećuju Francusku od 11.09.2021. nije važna iako će “zdravstvene putovnice” pribaviti online, a QR kod s kojim će biti povezane najvažnije osobne informacije će se morati prezentirati tijekom ulaska u kafiće, restorane, kina, muzeje, sredstva javnog prijevoza i tako dalje. U dalekoj Australiji stvar je još gora, naime u pilot programu Australci moraju imati aplikaciju na mobitelima koja će im se povremeno sama paliti kako bi fotografijom iz vlastitog doma mogli dokazati da su unutar četiri zida i da ne krše policijski sat i lockdown.