
Polako i gotovo iznebuha, nezamislive stvari su postale poželjne, pa prijeko potrebne, pa normalne, a na koncu im se plješće, slavi ih se pretvara u “svetinje” kojima se moramo klanjati. Ako se novoj normali ne klanjamo, opasni smo, nepoželjni, zatucani, iritantni, sujevjerni i ekstremisti.